Sonata protiv žgaravice i kiseli krastavci iz kioska

Šoping je za stanovnike Njemačke i dalje glavni razlog zašto odlaze u središta gradova. To je pokazala nova studija o njemačkim gradskim centrima Trgovačkog saveza Njemačke (HDE). Više od 70 posto ispitanika je reklo da je kupovina glavni razlog za odlazak u grad, a za njih skoro 60 posto je razlog posjet nekom restoranu ili kafiću.

No trgovine u središtima mnogih gradova vode bitku za opstanak, što se vidi na brojnim praznim poslovnim prostorima. To je posebno problematično za manja mjesta. Jer, ako se zatvori i posljednji supermarket, onda se mijenja i kvaliteta života stanovnika. Pritom se radi o puno više nego o pukom šopingu. Jer, tamo gdje postoji mogućnost za kupovinu, tu se ljudi i susreću.

Nova životnost u Oderbergu

U brojnim mjestima u Njemačkoj stoga nastaju inicijative protiv tog razvoja. Pa tako i u pokrajini Brandenburg, u tamošnjem gradiću Oderberg. Lokalni mladi pekar Kai Kreutzmann i berlinski glumac Artur Albrecht su došli na ideju da otvore dućan koji bi imao i kulturni program i time građanima pružao mjesto za druženje. Desno u dućanu je smještena pekarna, lijevo kiosk. U njemu se mogu kupiti slatkiši, regionalni proizvodi, kiseli krastavci, ali i poštanske marke, kao i toalet-papir. U ponudi su i ukrajinski i arapski proizvodi.

A u jednom odvojenom prostoru je smještena neka vrsta internetskog kafića s mogućnošću slanja faksa i e-maila. Dvojica inicijatora ovoga neobičnog dućana su prije pola godine proveli anketu među građanima i pitali ih što im je potrebno. Prema odgovorima iz ankete su se zatim orijentirali u osmišljavanju koncepta prostora. U pekarni se prodaje svježe ispečeno pecivo, a kako je jedan od pokretača umjetnik, u redovitim terminima se održavaju predstave lutkarskog kazališta.

Supermarket bez osoblja nedaleko od Berlina

I u Teschendorfu, mjestašcu s oko 850 stanovnika koje se nalazi sjeverno od Berlina, za mnoge je bio šok kad je prije 13 godina zatvoren tamošnji supermarket. Opskrba prehrambenim proizvodima je postala pravi izazov u ovom slabo naseljenom području. 1. srpnja ove godine je u zgradi u kojoj se nekada nalazio supermarket otvorena "Emmina trgovačka sala" - u potpunosti automatizirani supermarket koji nema osoblja.

Na zidovima vise ekrani na kojima kupci mogu dodirom izabrati proizvode poput rajčice, brašna, jaja, jogurta, praška za pranje rublja itd. Plaća se karticom, a roba stiže zatim na vrpci. Osobni kontakt ovdje nedostaje, ali su mušterije ipak sretne što u njihovom mjestašcu ponovno mogu ići u kupovinu barem osnovnih proizvoda. Cijene nisu više nego u drugim trgovinama, kaže Patrick Scheuermann, jedan od šefova automatiziranog supermarketa.

Ono što ovaj supermarket omogućava, a što posebice koriste stariji ljudi, je narudžba od kuće, nakon čega mogu odmah otići po rezerviranu "košaricu".

Upravo stariji ljudi su očigledno zahvalni te se ne plaše ovoga digitalnog koncepta, ističe Scheuermann. "To je iznenađujuće, jer je supermarket ustvari bio namijenjen više za mlađe mušterije kojima je spontano još nešto potrebno za spravljanje jela." Ali se onda i logotip supermarketa prilagodio mušterijama: starija gospođa sa zavezanom sijedom kosom, sunčanim naočalama i piercingom. "Tako se spaja staro i novo", pojašnjava Scheuermann. Još jedan pozitivan aspekt je da je ovaj supermarket otvoren 24 sata na dan. Kako bi ipak i ovo donekle bilo mjesto za susret, postavljene su dvije klupe i jedan stol ispred sale.

"Ovo još uvijek nije isplativo, najranije će to biti za tri godine", kaže Scheuermann. On ističe da je skupa tehnika koja se krije iza ovog digitalnog koncepta, ali da je optimističan kad pogleda brojke: "Svakoga tjedna je više ljudi koji kupuju ovdje. Upravo proteklog vikenda, kad je bilo sunčano, ljudi su stajali u redu da kupe pecivo i namirnice za roštilj."

Već se planira otvaranje još jedne filijale, i to u petnaestak kilometara udaljenom Sommerfeldu. Komunalni političari su se dali uvjeriti u to te podržavaju projekt. Supermarket će tamo useliti u posebice za to postavljene kontejnere.

Kad ljekarnik svira klavir

Također u pokrajini Brandenburg, u četvrti Görden u gradu Brandenburg na Havelu, protekle godine su lokalni stanovnici strahovali da bi ljekarna mogla biti zatvorena nakon što je iznenada preminula njezina vlasnica, ne ostavivši nasljednicu ili nasljednika. No u srpnju ove godine je Tino Volland preuzeo tu ljekarnu. On je bio uvjeren u to da moraš biti kreativan ako želiš opstati u doba online trgovine. Mušterije se, dakle, treba privući, unatoč višim cijenama. I zato im se mora nešto i ponuditi. Tako se sada ova ljekarna zove Apoteka Mozart, a budući da Tino Volland strastveno svira klavir, bilo je jasno da to dvoje mora povezati. "Znao sam da moram imati klavir ovdje unutra", kazao je on u jednom intervjuu. I tako sada u ovoj ljekarni stoji bijeli klavir ispred grafita na kojemu je prikazana glava Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Zaposlenica ljekarne Alexandra Kenzler priča kako njezin šef i sam više puta tjedno svira na klaviru, ali da sviraju i kupci i slučajni prolaznici. "Jednostavno uđu unutra i pitaju smiju li svirati."

A cijela ova priča se isplati i s financijskog gledišta. Sve više mušterija dolazi upravo zbog toga u ovu originalnu ljekarnu. Jer, gdje možete još dobiti sonate protiv žgaravice?