SP2022: “Katar je perverzan, sterilan, odvratan turnir”

DW: Gospodine Weigand, i Vaš navijački klub je podržao akciju njemačkih fanova "Boycott Qatar”. Zašto se s tribina bundesligaških stadiona poziva na bojkot Svjetskog prvenstva?

Michael Weigand: Glavni razlog akcije su naravno aspekti vezani uz ljudska prava. Prilikom izgradnje stadiona na njih se uopće nije pazilo, ljudska prava nisu igrala nikakvu ulogu. Registrirane su tisuće mrtvih na gradilištima jer su uvjeti na terenu bili nevjerojatno loši. I to se pročulo i u Njemačkoj. I zato su se navijači, koji su u Njemačkoj vrlo politički nastrojeni, i angažirali. Zato su protiv ovog SP-a. Trenutno imamo jednu od najvećih energetskih kriza od 70-ih godina, a stadioni su tamo klimatizirani, imaju jako lošu CO2 bilancu. I to je velika tema u Njemačkoj. Mi smo bili jako ovisni o Rusiji po pitanju energije, i energetika je trenutno vrlo aktualna tema…

…njemački nogometni navijači se bave energetskim i klimatskim pitanjima?

…da, i baš u kontekstu energije mnogi su se navijači zapitali: pa moramo li igrati na klimatiziranim stadionima, ako već postoje brojne druge zemlje svijeta u kojima vladaju sasvim normalni nogometni uvjeti? A osim toga, kako se posljednjih dana moglo čuti, Katarci pokušavaju kupiti navijače kako bi oni navijali za neku momčad. To je u suprotnosti sa svim onim s čime se identificiraju navijači u Njemačkoj. I zato je i došlo do tog širokog protesta na kompletnoj navijačkoj sceni u Njemačkoj.

„Boycott Qatar“ je dakle politička akcija njemačkih navijača?

Da. Ali ne stranačko-politička, već politička. Radi se o tome da privučemo pozornost javnosti na nešto što ne valja, i da kažemo: ne, mi nećemo sudjelovati u ovom perverznom turniru!

Zašto perverzan?

Tamo se uopće ne poštuje vrijednosti koje mi poštujemo. Pogledajte samo kako izgleda slika žena u Kataru. U Kataru su žene ljudi druge klase. One trebaju ostati kod kuće, držati jezik za zubima, i slušati njihove muževe. Kod nas u Europi je sasvim drugačija slika, žene ovdje naravno dolaze i na stadion, ovdje je sasvim normalno da se žene zanimaju za nogomet, da su dio svega toga i smiju biti dio nogometa. A u Kataru, ja bih rekao da žene tamo imaju status komada odjeće, ili komada namještaja, nešto što je u kući. To nisu vrijednosti s kojima se mi identificiramo.

Kako bi taj bojkot po Vama mogao konkretno izgledati?

Postoje razne mogućnosti kako se turnir može bojkotirati. Tu imamo za početak sponzore SP-a, te se sponzore može bojkotirati. Može se prestati kupovati njihove proizvode, kako bi i sponzori shvatili: OK, način na koji mi želimo zaraditi novac sa SP-om, to tako ne ide.  Druga mogućnost bojkota je da se jednostavno ne gledaju utakmice. U trenutku kada podaci o TV-gledanosti budu niske, i medijsko zanimanje će biti slabo, i onda će se shvatiti da to nije kao ranije, kada je utakmice SP-a u Njemačkoj gledalo i po 25, 30, 35 milijuna ljudi.  Ako sad bude samo 10 ili 8 ili 5 milijuna, onda će se shvatiti da je to posebno SP, da to nije kao inače. Radi se o tome da svatko za sebe donese odluku. Radi se o tome da sami sebi kažemo: SP se igra, ali ja to ne pratim!

A Vi? Hoćete li ipak gledati SP? Barem utakmice Elfa? Možda kradomice, da Vas nitko ne vidi, ipak pozivate na bojkot?

Iskreno, bit će teško ne gledati SP kad nastupa Njemačka. Ja sam naravno navijač i naše reprezentacije, to je jasna stvar.  Kod mene u firmi uvijek tijekom turnira visi plan s rasporedom utakmica, uvijek znam termine održavanja utakmica.  A sad da me pitate, ja ne bih znao kad se igra. Nemam pojma. Ranije bi se događalo da radno vrijeme prilagodim terminima utakmica. Ovaj put to nije tako, a isto to čujem i od brojnih drugih ljudi. Mnogi kažu: OK, možda ćemo gledati utakmice Njemačke, a sve ostalo nas ostavlja hladnima.

Spomenuli ste neke važne aspekte poput ljudskih prava, položaja žena. Jeste li očekivali da se i DFB (Njemački nogometni savez) jasnije pozicionira po tom pitanju?

Da, priželjkivao sam da DFB po tom pitanju ima jasniju komunikaciju. Naravno da razumijem poteškoće u kojima se nalazi savez kao što je DFB. DFB se nalazi točno između FIFA-e i UEFA-e na jednoj strani, te navijača na drugoj strani. Ali ipak mislim da se može reći kako se moglo pronaći mogućnost da se u prvi plan gurne neku od tih tema kojima su se pozabavili navijači, DFB je to mogao prihvatiti i sam nešto o tome reći. Ali to je nažalost samo odraz odnosa DFB-a i navijača. Po pitanju komunikacije ima dosta toga što se mora nadoknaditi ili popraviti.

Može li DFB uopće vjerodostojno kritizirati Katar, kada uzmemo u obzir afere u samom DFB-u ili sumnjive okolnosti dodjele prava domaćinstva SP-a 2006. Njemačkoj? Mnogi kažu da su Nijemci tada doslovno "kupili” turnir?

Mislim da DFB konačno mora shvatiti zbog čega se igra nogomet. Nogomet igramo zbog milijuna i milijuna navijača. Ne igramo ga zbog nekolicine igrača ili par sponzora. Evo da budem sasvim konkretan: kada bi mi u Njemačkoj na stadionu imali samo 3.000 ili 4.000 navijača, onda bi silni sponzori okrenuli leđa nogometu. Vidjeli smo ustvari tijekom pandemije koronavirusa kako su utakmice bile dosadne kada su stadioni bili prazni. DFB mora konačno shvatiti da se nogomet igra za navijače. To je uzgred i razlog zbog kojeg smo pokrenuli ovu kampanju oko bojkota. Mi kažemo da smo mi baza nogometnog sporta. Da bez nas nema nogometa, da nogomet bez nas nije ništa posebno. 

Dosta samouvjerene izjave…

I zato što mi zbog svega toga posjedujemo to samopouzdanje da kažemo: mi smo nogomet! Mi na primjer ovdje u Gladbachu kažemo „Mi smo Borussija“, mi nosimo klub. I to je razlog zašto mi imamo taj poticaj, tu motivaciju da se želimo javno pozicionirati, da želimo reći naše mišljenje, da želimo biti i kritični. I tu poruku DFB mora shvatiti.

A što je s igračima Elfa? Oni uglavnom šute o svemu. U njemačkim medijima se često može pročitati prigovor kako im je DFB stavio „nevidljivu brnjicu“ po pitanju Katara?

Za igrače je to teško pitanje. Svaki igrač razmišlja sigurno o tome na koliko prvenstava svijeta uopće može nastupiti? Dva, tri, ako sve dobro ide, možda na četiri. Ili možda samo na jednom jedinom. I možda je baš ovo to jedino SP na kojem će zaigrati. I naravno da u toj situaciji igrači možda kažu da su sretni što su dio SP-a. To mogu jako dobro razumjeti.  Ali s druge strane jasno je da trenutno imamo igrače bez snažnog karaktera, jednu vrlo oportunističku generaciju. Imamo igrače koji samo guraju svoju stvar i koji rijetko kažu svoje mišljenje.

Postoje doduše i igrači koji kažu što misle, ali su u manjini…

Ja bih volio da je to češće slučaj, jer naravno i ti igrači žive u svijetu u kojem su prava žena važna, u svijetu u kojem su važna ljudska prava, u svijetu u kojem se radi o klimatskim promjenama, u kojem određenu ulogu igraju i političke teme. I naravno da je onda razočaravajuće kada igrači to ne čine. Ali opet mogu razumjeti da neki igrači kažu da im je najvažniji njihov sportski rezultat jer je to možda jedini veliki turnir u njihovom životu. Evo na primjer naš Jonas Hofmann, iz Borussije, i za njega je to prvo SP, lijepo je da je on dio toga. Radujemo se zbog njega, ali to je svejedno sranje od SP-a. I žao mi je da to tako jasno moram reći.

Je li možda razlog da se igrači plaše da ih se ne bi proglasilo nezgodnim tipovima? Je li u pitanju možda strah za vlastitu karijeru? Da ne bi netko kasnije rekao: OK, taj igrač je malo previše kritičan, nećemo ga angažirati…?

Mislim da je upravo to obrazloženje. Mislim da brojni današnji poslodavci, dakle klubovi, ali naravno i nogometni savezi žele u svojim redovima imati takve igrače koji pružaju jako malo otpora, igrače koji jednostavno žele samo igrati nogomet i držati jezik za zubima. To je nažalost odraz društva. I u društvu je situacija takva da se napada one koji se na nešto odvaže, koji su hrabri, njih se želi srušiti.

Ne zvučite kao čovjek koji misli da je to dobar razvoj?

Naravno da to nije dobro. Bilo bi naravno bolje kad bi proizvodili kritične ljude koji shvaćaju što se događa, ljude koji su hrabri i koji se izjašnjavaju o stvarima. Jer je upravo to snaga naše zapadne demokracije.

Protesti koje ste organizirali u Bundesligi nisu samo znak nezadovoljstva nogometom u Njemačkoj, već i generalnom situacijom u svijetu nogometa. Što se po mišljenju Supportersa iz Mönchengladbacha mora mijenjati kod DFB-a ili FIFA-e?

Mi ovdje u Mönchengladbachu nudimo dobar primjer za to. Predsjednik naše navijačke skupine Supporters Club je član jednog tijela koje upravlja klubom. To znači da se na samom čelu kluba nalazi predstavnik navijača. I to bih volio vidjeti u svakom savezu, u svakom klubu. Navijači moraju sjediti za stolom kad se odlučuje. Mi u Mönchengladbachu njegujemo izvanrednu kulturu diskusije. Svaka tri mjeseca se sastajemo s upravom kluba, pričamo s ljudima, govorimo o stvarima koje bi se po našem mišljenju trebale promijeniti. I na koncu doista uspijemo postići kompromis.

Kako to konkretno izgleda?

Konkretno to znači da mi sjedimo u komisiji koja odlučuje o dresovima, mi odlučujemo o tome kakve će dresova nositi Borussija. Mi odlučujemo o tome kako se navijači smiju organizirati. I to bi trebalo biti normalno u svakom savezu i svakom klubu. Po našem mišljenju, zanimanje navijača za nogometom bi se moralo zrcaliti i po pitanju trajne zastupljenosti navijača. Budimo iskreni, u FIFA-i sjede silni ljudi koji su jako, jako daleko od fanova, tamo bi se morao naći i neki pravi predstavnik navijača, to bi puno toga promijenilo.

Kako su u Borussiji reagirali kada ste došli s idejom da bi htjeli da i predstavnici navijača sjede za stolom gdje se donose odluke? Jesu li u klubu bili oduševljeni tom idejom?

Na početku uopće ne. Ali to je s vremenom postao recept našeg uspjeha. Totalno se može vidjeti da je ta suradnja s fanovima za obje strane uspješna. Mi smo u Mönchengladbachu klub koji čine njegovi članovi. A to znači da su baza kluba njegovi navijači. Mi kroz krize prolazimo zajedno, zajedno smo i u dobrim i u lošim vremenima. I upravo je to tajna uspjeha u 21. stoljeću. To bi mogao biti uzor i drugima. Ali na početku nitko naravno nije bio oduševljen kada mu se uzme dio moći. Ali kasnije se ipak shvati da je temelj na kojem se stoji puno jači, puno širi, puno čvršći, da je baza puno otpornija na krize. I baš zato je to recept uspjeha, ja sam u to posve siguran.

Vratima se katarskom SP-u. Kakav turnir očekuju navijači?

Skroz komičan. Stvarno teško pitanje. Obično se prije nekog SP-a pitamo kako da dođemo tamo? Hoćemo li ići? I ja sam već bio na nekim prvenstvima svijeta, to su bili divni doživljaji. Sjećam se kako je to bilo na prvenstvu Europe, to je otprilike isto. Iznajmili smo jednu kuću u Portugalu 2004., i onda smo se družili sa Šveđanima, Česima, Nizozemcima. To je na neki način jedna vrsta razumijevanja među narodima, to su mjesta susreta, okupljanja. A toga u Kataru neće biti. Narodi se neće sastajati, a to je stvarni smisao SP-a, da se ljudi druže. A to se neće dogoditi. To je baš čudno prvenstvo. Za mene je to sterilno prvenstvo svijeta, umjetno prvenstvo, prvenstvo svijeta za najimućnije Katarce i za par sponzora koji su dio toga. Odvratno i besmisleno. Takvo nešto ne smije biti uzor za budućnost. Nadam se da ćemo mi 2024 u Njemačkoj pokazati kako to treba izgledati.

Je li moguće da je SP u Kataru svojevrsna prekretnica u povijesti nogometa? Nedavno sam čitao rezultate jedne ankete ARD/ZDF u kojoj je 56% ispitanika reklo da će ignorirati SP. 50% ih kaže da ih nogomet sve manje zanima. Der Spiegel tvrdi da će 70% Nijemaca bojkotirati SP2022.

Ja mislim da se ta prekretnica dogodila već ranije, i da se ovo protestno raspoloženje stvorilo upravo zahvaljujući toj prekretnici. Sve više se vidi da navijači igraju sve veću ulogu. Negativan primjer je vrijeme korone, kada su stadioni bili prazni. Bilo je dosadno gledati nogomet bez navijača. I to je ono zbog čega mislimo da će se taj razvoj nastaviti i dalje, da će se sve više prisjećati na ono što je stvarna baza nogometa. Mislim da se nešto kao Katar ili nešto slično, kao mjesto održavanja jednog turnira, više neće ponoviti. To se već sad uočava. Ja mislim da bi bilo lijepo kad bi se dvije ili tri zemlje dogovorile i zajedno organizirale SP. Zašto ne? Pa imamo nekoliko primjera za to. Švicarska i Austrija na Europsko prvenstvu, na primjer. To je bilo baš dobro prvenstvo Europe. Zašto to ne bi bilo moguće i na SP-u? Mislim da će se u budućnosti ići u tom smjeru, I da će onda stadioni opet biti puni. I da će na tim stadionima sjediti pravi navijači, a ne kupljeni. I da ćemo opet slaviti prave nogometne fešte, onakve kakve ih svi mi volimo.

S Michaelom Weigandom je razgovarao Srećko Matić.

Michael Weigand je član uprave FPMG Supporters Club e.V. iz Mönchengladbacha i klupski glasnogovornik. Po vlastitim navodima to je jedina krovna organizacija navijača Borussije koja je priznata od strane bundesligaškog kluba. Predsjednik FPMG-a je kao predstavnik navijača član jednog od organa koji upravljaju radom Borussije Mönchengladbach.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu