Spašavanje životinja iz vodene stihije
31. srpnja 2021
Sandra Bischoff (na naslovnoj fotografiji) se već pripremala otići u krevet kad je čula za poplavu koja je i u dolini rijeke Erft prijetila potopiti štalu s konjima. I ona ima tri konja u Leverkusenu tako da je preko socijalne mreže u stalnom kontaktu s ostalim uzgajivačima konja.
Usred noći je odmah organizirala dobrovoljne pomagače i tri auta s prikolicama za prijevoz konja. No samo dva vozača su imala vozačke dozvole za vozila s teškim prikolicama tako da je uskočila Sandrina 70-godišnja majka koja također ima potrebnu dozvolu. I tako su se Sandra, njena kćerka Margo i prijateljica Lisa sa Sandrinom majkom uputile u pogođeno područje.
"Dugo nam je trebalo do doline rijeke Erft, lijevalo je kao iz kabla. Kad smo se konačno približili štali vidjeli smo samo golemo jezero. Voda nam je bila preko koljena, a u mraku su se vidjela samo plava rotirajuća svjetla policije i službe za spašavanje. Konji su bili u panici, nisu znali tko smo mi i što želimo."
"Jeste li pri zdravoj pameti?"
Žene su brzo počele voditi konje u prikolice: "To nije bilo lako jer smo im bili nepoznati, ali iskustvo sa životinjama nam je pomoglo da ih umirimo. Ne znam koliko nam je vremena trebalo za svih šest konja, ali policija i vatrogasci su nas tjerali neka napustimo područje da i mi ne dospijemo u opasnost."
Jer policajci i vatrogasci su se toga nagledali: nema ih malo koji su skočili u vodu pokušavajući spasiti nekog čovjeka, ali na kraju su oboje poginuli u tim opasnim bujicama. Sad da netko gine i zbog konja?
Sandra i njeno društvo su bili uplašeni, ali još uvijek nisu niti svjesni u kakvoj su opasnosti bili i oni sami. Kaže kako im je prva želja bila spasiti životinje i da su se nešto smirili tek kad su konje sigurno doveli u štalu u Leverkusenu.
Te konje su ubrzo odveli njihovi vlasnici, ali Sandra ne prestaje pomagati ugroženim životinjama i njihovim vlasnicima. Preko socijalne mreže organizira hranu za životinje, trebaju i lijekovi, a zbog visoke vlage je i mnogo insekata koji napadaju konje. Treba i sredstava za smirivanje.
Nije lako spasiti čak i pudlicu
U tome nije sama: "Moj mobitel neprestance zvoni i na socijalnim mrežama se mnogi javljaju za pomoć. Sad treba sve koordinirati i organizirati dostavu hrane i lijekova." Kaže kako obožava životinje i kako bi im uvijek bila spremna pomoći baš kao što bi drugi ljudi pomogli njenim konjima. Ali kaže i kako je pomoć potrebna makar vode više nema.
Makar je mnogo želje za takvom spontanom pomoći, spašavanje životinja u poplavi nipošto nije tako jednostavno: problem je već i izvući mokrog i na smrt preplašenog psića iz vode, pogotovo ako se nema potrebna oprema. To je iskustvo i Udruge za spašavanje životinja Essena koja je spremna u bilo koje doba dana. Do danas su spasili oko 1600 životinja, bili su i na istoku Njemačke kad je tamo bila poplava prije nekoliko godina. Predsjednik udruge Stephan Witte se hvali kako u međuvremenu imaju svu potrebnu opremu i vozila.
Zapravo su i oni često ovisni - tek o sreći i snalažljivosti samih životinja. Priča nam o pozivu jednog vlasnika devet ponija kojima je prijetila vodena stihija. Odmah je krenulo tri momčadi do gradića Linnicha, preko 100 kilometara udaljenog od Essena. Tek oko 3 sati u noći su konačno našli dva ponija, ali drugima nije bilo ni traga: "Snažne vodene bujice nakon toga više nisu omogućile tražiti i druge životinje u poplavljenoj rijeci Koppel. Ali na sreću, preostalih sedam ponija su sami pobjegli na jednu uzvisinu gdje su bili sigurni. Naša misija je morala biti prekinuta jer smo već i mi bili u opasnosti - voda je već bila duboka ponegdje i dva metra. Ali vlasnici su bili presretni što smo spasili njihove životinje."
"Da ste vidjeli pogled te gospođe..."
Zahvalnost im je najčešće i najveća plaća za njihov rad: Witte nam priča i o pozivu jednog starijeg bračnog para iz doline rijeke Ahr čija se kuća našla pod vodom. Umirovljenici su uspjeli spasiti svoju 14 godina staru mačku iz vode, ali ne i njene lijekove i posebnu hranu. Bi li im udruga iz Essena ipak mogla pomoći?
Opet: makar umorni od drugih zadaća su isti dan krenuli prema tom bračnom paru s lijekovima i hranom za doista staru mačku. "Nikad neću zaboraviti taj trenutak izraza sreće i zahvalnosti kad nam je gospođa otvorila vrata njene potpuno uništene kuće", kaže spasioc životinja iz Essena.
Naravno da je u mnogo slučajeva život životinja odgovornost ljudi koji ih drže, često vezane i u zatvorenim prostorima. Ali kad dođe takva opasnost - a ova poplava je došla zastrašujućom brzinom, onda je prekasno uopće prići blizu mjesta gdje su životinje zatvorene.
Mnoge životinje su stradale, ali mnoge su ipak same našle spas iz ove stihije i sad u poplavljenom području ne znaju više naći put do kuće. One koje se nađu se smještaju u okolne domove za životinje i tamo u ovim danima ima svega, od pasa, mačaka i kunića pa do ptica i kornjača. Još će potrajati dok se za svakog od njih ne nađe njihov gazda ili gazdarica.