Splitski zločini za njemačku publiku

Da jedno odmah na početku razjasnimo: „Splitski vrag“ ili „Vrag iz Splita“, kako vam je draže, krimić je prvenstveno, a ja bih rekla i samo – za njemačku publiku. Što je u redu, s obzirom na činjenicu da je riječ o produkciji njemačke javne televizije ARD i na okvir za koji je napravljen: serija krimića četvrtkom u 20:15. Oni koji poznaju ukus njemačke televizijske publike, znat će odmah što to znači. Nijemci, naime, obožavaju krimiće. Ima ih na svim programima, u svim terminima, s manje ili više poznatim glumcima, domaćih, stranih, socioloških, psiholoških, ukratko, svih „vela“. Jedna od institucija njemačkog televizijskog programa je krimić nedjeljom u 20:15 sati, „Tatort" („Mjesto zločina“). U njemu iz tjedna u tjedan razni timovi inspektora iz različitih gradova Njemačke rješavaju kriminalističke slučajeve. „Tatort“ ima svoj široki klub obožavatelja i u pravilu odličnu gledanost.

Poput „all-inclusive-hotela“

A Nijemci vole i Mediteran. Zato nije čudo da je producentima ARD-a palo na pamet „Tatort“ preseliti na obale Sredozemlja i atraktivne lokacije, otprilike po istom receptu po kojem funkcioniraju i „all-inclusive-hoteli“ koji kooperiraju s jeftinijim njemačkim tur-operaterima: toplija klima i egzotično okruženje, ali obilni, „kontinentalni“ doručak i njemačke kobasice. To je već oprobani recept – inspektori s čudnim i stranim imenima koji tečno govore njemački, kao i čitava filmska ekipa, već odavno su se počeli uspješno boriti s kriminalom po Veneciji, Istanbulu, Concarneauu na bretonskoj obali... Početkom ove godine krenula je nova serija po istoj „špranci“ četvrtkom, ali s novim destinacijama: Atena, Tel Aviv, Uribo, Zürich i – po prvi put Split. Ova zadnja je privukla pozornost njemačkih medija uoči televizijske premijere kao novina na njemačkim ekranima.

Njemački „Tatort“ s mediteranskom kulisom

Ali ono što su gledatelji sinoć (15.9.) navečer mogli vidjeti nije zapravo ništa novo. Scenarij koji je napisao Christoph Darnstädt ne iznenađuje baš ničim. Korupcijom zatrovane i umrežene elite s mutnom ratnom prošlošću, zgodna inspektorica kojoj je teško napredovati u mačo-okruženju i za muškarce rezerviranom zanimanju, nekoliko, kako kaže i jedan od protagonista, „prastarih“ žanrovskih trikova koji, nekim čudom, i ovoga puta funkcioniraju - kombinacija je to koja se može naći u svakom drugom njemačkom tv-krimiću. Činjenica da je radnja ovoga smještena u Hrvatskoj nije joj dala ni veću dubinu ni neki novi „touch“. Ratovi i ratni zločini na prostoru bivše Jugoslavije jedna su od omiljenih tema i u domaćem „Tatortu“ – što s obzirom na veze stanovništva ovih prostora s Njemačkom nije nikakvo čudo.

Tko je „splitski vrag“?

Sam slučaj je prilično tanak: sve počinje s ubojstvom Ante Remića, ratnog veterana koji je u ratu bio zapovjednik, a u miru postao nitko i ništa. U početku se čini da je Remić žrtva neraščišćenih računa iz ratne prošlosti, ali ubrzo (na žalost i prebrzo) postaje jasno da je ratna priča samo krinka za zločin iz gramzivosti iza kojega stoji lokalni tajkun Jerko Novak. Nije da se u aktualnoj hrvatskoj stvarnosti ne bi našlo „štofa“ za vrlo napeti i zanimljivi krimić s ovim koordinatama, ali na žalost se scenarist njima poslužio tek „s vrha“ - i ni milimetra dublje. Riječ je, uzgred rečeno, o autoru poznatom u njemačkom televizijskom krimi-biznisu, prije svega po „Tatortu“ iz Hamburga u kojem glavnu ulogu igra njemačka filmska zvijezda Till Schweiger.

Hrvatski glumci u sporednim ulogama

„S vrha“ je i ono što se može naći u drugim segmentima filma: poslu koji je napravio kamerman, likovima, odnosima, muzici, a i glumi. Meni je osobno, kao i uvijek, najdomljivija Alma Prica, iako je ovdje kao udovica Ante Remića imala doista malu ulogu. Uostalom kao i drugi hrvatski glumci: Leon Lučev kao pročelnik za graditeljstvo u gradskim vlastima i bivši član Remićeve ratne jedinice, Sonja Kovač u ulozi njegove supruge, Antun Tudić .... Samo bi se od Gorana Navojeca koji glumi brata glavne inspektorice Branke Marić za kojega se vjeruje da je poginuo 1993. u borbama na zadarskom bojištu moglo u budućnosti štogod više očekivati. S ozbirom da je on ipak još živ – a to je ostao i nakon ovog prvog filma u seriji – i unatoč tome što u njemu nije progovorio niti jednu riječ.

Hrvatskom gledatelju bi pak sigurno trebalo neko vrijeme da se navikne na činjenicu da Branka sa svojim timom sjedi u prostorijama Hrvatske policije, čavrlja pritom na tečnom njemačkom i izgovara svoje ime s njemačkim guturalnim „R“, pogotovo u zemlji u kojoj televizijska publika nije navikla da se, kao u Njemačkoj, filmovi sinkroniziraju i da Robert de Niro baš kao i Gerard Depardieu govore njemački.

Bez folklora i većih gafova

Dobra vijest je, međutim, da njemački producentski tim nije pokušavao obojati ovaj krimić lokalnim koloritom služeći se tipičnim folklorom – nigdje mandolina u neznanju zamjenjenih za tamburice, nigdje klapa, pa čak ni Olivera (što bismo im svakako oprostili). Samo jedan pas dalmatinac, kućni ljubimac udvarača inspektorice Branke koju glumi Neda Rahmanian, njemačka glumica iranskih korijena, koja je zasigurno (nitko me ne može uvjeriti da nije) na castingu izabrana i zato što, u očima producenata, odgovara stereotipu, ako ne možda baš Dalmatinke, ono Balkanke u globalnijoj varijanti – „mala garava“. Ali sve u svemu se ARD-ovom timu doista ne može zamjeriti neka veća kulturološka pogreška. Krimić iz Splita je moderan, urbani žanrovski film bez pretenzija da bude nešto drugo i bez većih, očitih gafova. A to je već, s obzirom na ono što smo imali priliku gledati zadnjih godina kada su se njemačke tv-ekipe odlučile filmski poigrati Hrvatskom, uspjeh.

Reklama za Split

U gotovo svim kritikama objavljenima po njemačkim medijima pojavljuje se fraza: „krimić pred prekrasnom kulisom“. Za tu kulisu je, naravno, zaslužan Split i to s one njegove „šminkerske“, južne i jugozapadne strane – Riva, pogled s Marjana, Dioklecijanova palača iz zraka, plavo more, prekrasan pogled s balkona inspektorice i njezinog dečka pilota...

Sve to je, naravno, izvrsna reklama za Split i daleko od onoga istoga grada u koji, na primjer, Jurica Pavičić smješta svoj zadnji krimić „Žena s drugog kata“. Ali, kao što rekosmo na početku teksta, ovo je film za njemačku publiku. A ona bi ga, „unatoč nekim slabostima“, kako preporuča list Hamburger Abendblatt, trebala pogledati. Kraj ovog prvog filma iz serije, smatra pak ugledni Frankfurter Allgemeine Zeitung, „daje naslutiti da bi ‚krimići iz Hrvatske' mogli postati zanimljivi“. Možda već idućeg četvrtka kada je u isto vrijeme na istom mjestu na programu i drugi film iz serije: „Smrt jedne legende“, koji okuplja njemačke filmske i televizijske zvijezde poput proslavljenog inspektora iz minhenskog „Tatorta“ Miroslava Nemeca i glumca hrvatskih korijena Stipe Ercega. Živi bili pa vidjeli.