Srbija i Kosovo - Nedovršene države u slijepoj ulici

Walter Kaufmann, voditelj odsjeka za jugoistočnu Europu zaklade Heinrich Böll, u pozdravnom govoru se odmah ispričao za naziv berlinske tribine pod nazivom „Srbija i Kosovo – dvije nedovršene države 20 godina nakon rata". „Znam da je izraz ‚nedovršene države' pomalo provokativan ali htjeli smo povući vezu između zastoja u pregovoru između Srbije i Kosova i državnih struktura u ovim zemljama", rekao je Kaufmann.

DW preuzeo ulogu političara

Bodo Weber iz berlinskog think-tanka Democratisation Policy Center, suorganizatora tribine, smatra da se pojam „nedovršene države" nepravedno povezuje samo s Kosovom. „Kosovo zaista nema kontrolu nad cjelokupnim područjem ali ako pogledamo i Srbiju onako kako se ona definira, onda niti ona nema potpunu kontrolu nad svojim teritorijem", rekao je Bodo Weber.

No na tribini na kojoj su sudjelovali Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sabine Stöhr iz njemačkog ministarstva vanjskih poslova zadužena za jugoistok Europe te spisatelj i izdavač Veton Surroi s Kosova, se više govorilo o nepotpunosti država Srbije i Kosova u smislu nesposobnosti političkih elita koje upravljaju međusobnim odnosima.

Na početku tribine je prikazan kratki video o DW projektu #generation99 u kojem mladi iz Srbije i Kosova rođeni 1999. govore u pomirenju i svojim iskustvima o ratu na Kosovu. „Deutsche Welle je preuzeo ono što je zapravo zadaća političara: stvaranje atmosfere pomirenja među mladima", primijetio je Surroi.

Nema rješenja preko noći

Veći dio tribine sudionici su proveli objašnjavajući fenomen ideje o razmjeni teritorije između Srbije i Kosova koja je pregovore o budućnosti odnosa između Beograda i Prištine i implementacije Briselskog sporazuma, bacila nekoliko godina unatrag. „Mi smo bili šokirani kada smo nakon godina pregovora i kretanja u jednom smjeru odjednom čuli za ovu ideju", rekla je Stöhr. Iako je ovaj projekt, kako je rekla, izgleda konačno odbačen na Zapadnobalkanskom samitu održanom u Berlinu krajem travnja, rješenje za budućnost odnosa nije na vidiku. Ipak, Stöhr se nada da će na nastavku berlinskog samita u Parizu početkom srpnja napokon biti riješeno pitanje kosovskih carina što bi pregovore moglo pomaknuti s mrtve točke. No i ona upozorava da nema „zlatnog ključa" koji bi učinio čuda preko noći. „Toga nema. Radi se o tome da se rade mali koraci koji na kraju mogu dovesti do cilja. Nerealno je očekivati promjene preko noći", zaključila je Stöhr.

Briselski sporazum pun mana

Blagi optimizam oko nove forme pregovora i aktivnog uključivanja Njemačke i Francuske dijeli i Sonja Biserko. „Mislim da će se u ovom formatu sudionici u pregovorima mnogo više oslanjati na principe i vrijednosti Europske unije što će obavezati obje strane u dijalogu na određeni, civilniji način ponašanja", rekla je Biserko za DW.

Surroi smatra da su pregovori o budućnosti Kosova koji su iznjedrili Briselski sporazum od samog početka vođeni na pogrešnim principima. „Briselski sporazum je pun grešaka koje je teško zaobići i zato imamo ovakvu situaciju", zaključio je Surroi ukazujući i na nekompatibilnost Kosovskog ustava s Briselskim sporazumom.

Nesposobnost elita

No pesimizam je prisutan općenito kada se govori o tzv. političkim elitama na Balkanu. Surroi govori o „intelektualnoj lijenosti" političara Srbije i Kosova kada je riječ o pronalaženju rješenja za pomirenje i o „konstantnoj atmosferi rata" koja „nije nestala ni nakon 20 godina".

Biserko smatra da političke elite Balkana doprinose devastaciji političkog i društvenog prostora jer se radi o ljudima koji „nemaju hrabrosti napraviti iskorak" u odnosu na vrijednosti koje zastupa Europska unija „kojoj se službeno teži". „Na neki način političke ekipe su blokirale te procese zato što su više-manje neuspješne u svim reformama i demokratizacijom za koju se zapravo ne može reći ni da je počela jer se još uvijek bavimo temama kao što je konsolidacija država", rekla je Biserko.  Ona kaže i kako su „građani zreliji od elita" no da su zatvoreni kanali koji bi iznjedrili nekakvu političku alternativu.  „Jedino tko tu može pomoći izvana je Europska unija", zaključila je Biserko.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android