Srbija na udaru kritike zbog izručenja u tursko mučilište

„To je logor gdje su svi Erdoganovi protivnici na jednom mjestu" – tako je zatvor Silivri nadomak Istanbula opisao čuveni novinar Can Dündar, nekada glavni urednik opozicijskog lista Cumhuriyet, koji je od optužbi za navodni terorizam pobjegao u Njemačku. Da nije, vjerojatno bi i on sada bio iza rešetaka najvećeg zatvora Europe.

U jednoj od zatvorskih ćelija već skoro dvije godine zatočen je Cevdet Ayaz (46), lokalni kurdski političar kojeg je Srbija krajem 2017. izručila Turskoj. Bio je to skandal – usred Erdoganovih čistki je jedna država koja želi postati članicom EU-a izručila čovjeka koji je u Turskoj već ranije bio mučen.

U pretrpanom Silivriju je Ayaz zatvoren u prostoriji s 35 drugih muškaraca – iako je ćelija predviđena za osmoricu – i trpi šikaniranje zatvorskih čuvara. To u razgovoru za DW tvrdi njegov brat Esref Ayaz. „Moj brat ima dvoje djece koja žive u regiji Muš – 1.500 kilometara od zatvora Silivri. Teško da i jednom mjesečno oni uspiju posjetiti oca. To mu naravno vrlo teško pada", kaže on.

Srbija povrijedila Konvenciju protiv mučenja

Cevdet Ayaz, nekada dužnosnik male Stranke za slobodu Kurdistana iz istočne turske provincije Muš, optužen je 2001. da je član grupe koja planira terorističkim metodima djelovati protiv ustavnog poretka. Bio je tada pritvoren na desetak dana bez odvjetnika i priznao je navodni terorizam – pod mučenjem.

Ayaz je u policijskoj postaji u Dijarbakiru navodno danima držan zavezanih očiju, ruku i nogu, te obješen za strop. To se riječnikom mučitelja zove „Palestinsko vješanje". Na tijelo su mu stavljane elektrode i puštana mu je struja na bradavice i genitalije, polivan je ledenom vodom, stalno su mu prijetili smrću. O tome postoji i presuda Europskog suda za ljudska prava koji je 2006. zaključio da je ovaj čovjek teško mučen.

Prije pravomoćne presude u Turskoj 2016. godine Ayaz je, kao i ostali optuženi iz te navodne terorističke grupe, pobjegao iz Turske. No on je jedini uhićen – jer se stjecajem okolnosti, vjerojatno u tadašnjem valu izbjeglica, zatekao u Srbiji u vrijeme kada je Turska aktivirala međunarodnu potjernicu putem Interpola. Zatim je zatražio azil u Srbiji i proveo godinu dana u „prihvatilištu" u Padinskoj Skeli, koje više liči na pritvorsku jedinicu.

O azilu nikada nije odlučeno. Tri puta je sud u Šapcu odlučivao da Kurda treba izručiti, ali je tri puta Prizivni sud u Novom Sadu poništavao tu odluku. Četvrti put ju je iz nekog razloga odobrio. Ministrica pravosuđa Nela Kuburović (SNS), koja formalno ima posljednju riječ kada su u pitanju izručenja, ekspresno je potom poslala Ayaza u Tursku.

I to ignorirajući hitnu preporuku Odbora UN-a protiv mučenja koji je 11. prosinca 2017. tražio da Srbija ne izručuje Ayaza dok to tijelo pomno ne provjeri cijeli slučaj. Pa ipak, Kuburović je odluku donijela nekoliko dana nakon toga, uz izgovor da joj nije bio poznat dopis Odbora, iako je on bio uveden u dokumente još pred Prizivnim sudom u Novom Sadu – dakle prije nego je ministrica donijela odluku.

Zbog svega toga je Odbor protiv mučenja početkom kolovoza ove godine ocijenio da je Srbija prekršila Konvenciju UN-a protiv mučenja, čija je potpisnica. Srbija se oglušila o članak 3 koji kaže da je zabranjeno izručiti strane državljane kada postoji osnovana sumnja da će biti podvrgnuti mučenju. Odluka Odbora došla je nakon višemjesečne prepiske s Ayazovim pravnim zastupnicima iz Beogradskog centra za ljudska prava i predstavnicima Republike Srbije.

Odbor smatra da Srbija „ima obvezu osigurati odštetu podnositelju žalbe, uključujući adekvatnu kompenzaciju za nematerijalnu štetu koja proizilazi iz nanesene tjelesne i psihičke štete", piše o odluci Odbora u koju DW ekskluzivno ima uvid. Istovremeno se u odluci Srbiju poziva na pokretanje monitoringa uvjeta pod kojima je Ayaz sada u zatvoru, kako bi se uvjerio da on nije izložen mučenju.

„Srbi su žrtvovali mog brata"

Ne događa se često da države Europske unije ili one koje njoj teže na ovakav način pogaze Konvenciju protiv mučenja. „To govori da u Srbiji nema puno obzira prema ljudskim pravima", kaže za DW Nikola Kovačević, jedan od Ayazovih zastupnika iz Beogradskog centra za ljudska prava.

„Ta bezobzirnost je tu dovela do toga da život jednog čovjeka bude potpuno uništen. Nevjerojatno je kako su srpski sudovi potpuno zanemarivali sve naše argumente da je Ayaz bio žrtva mučenja i da to opet može postati", navodi Kovačević.

Štoviše, i u prepisci s Odborom, koja je dostupna našoj redakciji, predstavnici države su se pozivali na to da se Turska smatra sigurnom zemljom podrijetla u kojoj ne postoji rizik od kršenja ljudskih prava. I to mada je slučaj došao poslije pokušaja puča u Turskoj nakon kojega su u valovima osvete uhićene ili s radnih mjesta otpuštane tisuće navodnih protivnika Erdoganova režima.

„Viši sud u Šapcu, Prizivni sud u Novom Sadu i na kraju ministrica pravosuđa Nela Kuburović su cjelokupan proces vodili kao po automatizmu, na osnovu dokumenta iz Turske koji se ne može ni pročitati. Bilo je jasno da oni uopće ne ispituju rizike po gospodina Ajaza niti razmatraju što mu se dogodilo prije toga", dodaje Kovačević.

Naš sugovornik dodaje da odluka Odbora neće previše značiti Cevdetu Ayazu jer gotovo da ne postoje nikakve šanse da Turska preispita njegov slučaj. Jedna od mogućnosti, kako kažu upućeni, je da Srbija isplati Ayazu financijsku odštetu. Ako to službeni Beograd ne učini, sigurno je da će pred sudovima u Srbiji biti vođeni sudski postupci.

„Srbi su žrtvovali mog brata. Nemam pojma zašto, ali žrtvovali su ga", kaže Esref Ayaz. „Moja nada je da barem od sada srpski narod i pravosuđe neće izručivati takve ljude."

Jesu li tu u igri bili politički interesi i dilovi između Beograda i Ankare? Je li bliskost Vučića Erdoganu plaćena slobodom Dževdeta Ayaza? I osjeća li ministrica Nela Kuburović ikakvu odgovornost, razmišlja li možda o ostavci?

Na ova pitanja DW-u u Ministarstvu pravosuđa nisu odgovorili. Umjesto toga obavijestili su nas da su primili odluku Odbora protiv mučenja i da će na nju odgovoriti u predviđenom roku od 90 dana.