Srbijanska oporba dobila novog vođu?

Dragan Đilas (naslovna fotografija) je izabran za novog predsjednika Demokratske stranke na izvanrednoj izbornoj skupštini te stranke. Za Đilasa je glasovalo 2.386 delegata, a za njegovog protukandidata Branimira Kuzmanovića 368. Đilas je najavio da će DS u naredna dva mjeseca pripremiti nacionalni plan za izlazak iz krize, koji će činiti okosnicu budućeg djelovanja. On je također pozvao zastupnike DS-a koji su bili ministri u prethodnoj vladi da vrate zastupnički mandat. Zastupnici DS-a koji su bili u prethodnoj vladi su Mirko Cvetković, Dragan Šutanovac, Božidar Đelić, Dušan Petrović, Milan Marković, Oliver Dulić, Snežana Malović i Vuk Jeremić.

Slaviša Orlović, profesor Fakulteta političkih znanosti, smatra da je ne samo DS dobio novog predsjednika nego i da je srbijanska oporba dobila svog novog lidera. Nesumnjivo je da se DS nakon izbora više bavio sam sobom, kaže Orlović, ali sada se očekuje da krene u ozbiljniju oporbenu borbu: „I očekujem svakako jednu zanimljiviju atmosferu na relaciji vlast-oporba. Jer, vlast ili vlada bez oporbe su kao kola bez kočnica, što znači da će s jednom jakom oporbom biti manje moguće sve one situacije u kojima se stječe dojam da vlada pomalo pretjeruje.“

Dug oporavak demokrata

Urednik vanjske politike magazina NIN Vladan Marjanović ocjenjuje da je ovo početak jednog dugog oporavka demokrata. Sigurno je da će DS sada biti manje više prinuđen da se postavi kao ozbiljnija oporba, ali to svejedno neće previše utjecati na političku dinamiku na srpskoj političkoj sceni: „Vladajuća koalicija djeluje stabilno i bit će potrebno neko vrijeme pre nego što DS i ostali dio oporbe uopće budu bili u prilici da se bore za vlast. Morat će se nešto značajno dogoditi, nešto što u ovom trenutku ne možemo predvidjeti, da bi se stvari u tom pogledu počele mijenjati i da utjecaj DS-a počne rasti. Za sada tako nešto nije na vidiku.“

Rasplet u Beogradu?

Koliko će DS biti jaka oporba ovisit će i o tome hoće li Dragan Đilas ostati na položaju gradonačelnika Beograda. Bilo je dosta analiza koje kažu da je vlast čekala rasplet u DS-u kako bi krenula u promjenu vlasti i u glavnom gradu. Vladan Marjanović kaže da vlast tu nema dobra rješenja: „Ako ga odluči rušiti to će mu uskratiti značajne resurse, ali će i s druge strane imati suprotne učinke nepoželjne po vlast, a to je što će od njega učiniti neku vrstu žrtve. Jer, bez obzira što je njegova stranka bila uvjerljiva na izborima u Beogradu, ako ostane bez nje to će izgledati kao neka vrsta političke otimačine. Vlast sada ima izbor da ipak preuzme neke značajne resurse, ili da dade vjetar u leđa jednoj posustaloj stranci i jednom neisprobanom lideru time što će ih pretvoriti u žrtve.“

Više socijaldemokracije?

S obzirom da se Đilasa smatra tehnokratom, za neke i tajkunom u srbijanskim okvirima, postavlja se također i dilema može li on DS s takvim profilom više usmjeriti u socijaldemokratskom pravcu. Slaviša Orlović smatra da će DS svakako više krenuti u tom pravcu, o čemu svjedoči i Đilasov govor na izbornoj skupštini stranke: „I sve one ideje koje je implementirao kao gradonačelnik, od besplatnih udžbenika, pomoći umirovljenicima, trudnicama, i tako dalje, su upravo praktično primijenjeni elementi socijaldemokratskog programa. Tako da je taj menadžersko-tehnokratski moment, zbog kojeg je i dobio povjerenje Beograđana, samo nešto što mu omogućava ostvarenje socijaldemokratske ideje.“

Socijaldemokracija u zapećku

Vladan Marjanović ne misli da bi bilo tko na čelu demokrata tu stranku više usmjerio u socijaldemokratske vode: „I zato stavljanje DS-a i socijaldemokracije u istu rečenicu prosto djeluje kao optička varka. Ja zaista ne vidim kako bi se ta stranka mogla transformirati, bez obzira na sve proklamacije koje smo čuli ili ćemo tek čuti. Ja zapravo ne vjerujem da bilo koja ozbiljna srpska politička stranka, ako takve uopće postoje, ima ozbiljan socijaldemokratski kapacitet. Vidjeli smo da smo ih tijekom godina imali bezbroj, i da su sve ili propale ili ostale na margini.“

Marjanović smatra da će Đilas biti daleko stroži i zahtjevniji vođa stranke nego što je to bio Boris Tadić. To s jedne strane nije loše, ali Đilas također ima jednu upadljivu autoritarnu crtu, što svakako nije dobro kako za njegovu poziciju u stranci tako i za redefiniranje same Demokratske stranke, ocjenjuje Marjanović.