Srce koje je prestalo kucati na sportskom terenu
6. rujna 2010
Ayrton Senna, Ulrike Maier ili Jochen Rindt - stravične nesreće i smrtonosne tragedije nisu rijetkost u svijetu sporta. A najčešće su u onim disciplinama koje su na glasu kao "opasne", to su sportovi u kojima brzina igra ključnu ulogu. Formula 1. Skijanje. Motociklizam.
No, najčešći uzrok smrti sportaša na borilištu nije mehanički defekt ili ljudska greška. Najčešći uzrok smrtnih slučajeva bio je - prestanak rada srca.
Najpoznatija i najšokantnija nesreća u povijesti sporta dogodila se 1. svibnja 1994. Trostruki svjetski prvak Formule 1 (F1), Brazilac Ayrton Senna poginuo je na Velikoj nagradi San Marina u Imoli. U krivini "Tamburello" karizmatični pilot odjednom je izletio sa staze i udario u ogradni zid. Preminuo je na mjestu nesreće. Milijuni fanova diljem svijeta suzama su se oprostili od svog idola, na dan pogreba na ulicama Sao Paola okupilo se preko dva milijuna ljudi.
Sennina smrt "zasjenila" je jednu drugu žrtvu F1. Samo dan prije njega, na treningu u San Marinu poginuo je i Austrijanac Roland Ratzenberger.
Horor na Kandaharu
Duboko u sjećanje ljubitelja sporta urezala se i "horor-nesreća" austrijske skijašice Ulrike Maier. Stotine tisuća ljudi tijekom prijenosa uživo (1994.) na malim je ekranima vidjelo kako je nekadašnja svjetska prvakinja (Super-G) tijekom spusta na stazi Kandahar u Garmisch-Partenkirchenu izgubila kontrolu i brzinom od 104 km/h udarila u snježnu ogradu ispunjenu slamom. U Od siline udarca slomila je vrat i umrla na licu mjesta.
Posljednja poznata osoba koja je izgubila život u "snježnom cirkusu" bila je još jedna prvakinja u super-G disciplini. Regine Cavagnoud (Francuska) u listopadu 2001. na glečeru u Pitztalu sudarila se na stazi s trenerom njemačke ekipe Markusom Anwanderom.
On je u trenutku sudara radio na pripremi snijega i preko radio-veze nije bio obaviješten da se približava Francuskinja. Kasnije je oslobođen bilo kakve krivnje za smrt skijašice.
Ovakve nesreće na sportskim borilištima uvije iznova nam pokazuju koliko je neka disciplina opasna za život. Većina sportaša, kako nam pokazuju brojni primjeri iz nedavne prošlosti, ipak ne stradava zbog posljedica neprilagođene brzine ili tehnički neispravne opreme. Sve češće je uzrok smrt prestanak rada srca - pogotovo u nogometu.
Srčani udar na travnjaku
Sjetimo se kamerunskog reprezentativca Marc-Vivien Foea (2003.), Mađara Miklosa Fehera iz Benfice iz Lissabona (srčani udar 2004.) ili Španjolca Antonia Puerte (FC Sevilla, 2007.). Svi su oni odjednom (bez ikakvog vidljivog razloga) odjednom pali na travu, ostali nepomični - i za sobom ostavili tugujuću obitelj i šokirane navijače.
Posljednja sportska tragedija koja je obišla svijet dogodila se u veljači 2010. Nekoliko sati prije otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru, 21-godišnji gruzijski sanjkaš Nodar Kumaritašvili doživio je nesreću tijekom treninga na (pre)brzoj stazi. Nešto kasnije u bolnici je podlijegao teškim ozlijedama.
Puno manje šoka, ali ne i iskrene sućuti, za sobom su ostavili oni sportaši koji su napustili ovaj svijet zbog posljedica dopinga. Kao prva takva žrtva važi engleski biciklist Tom Simpson. On je na Tour de Franceu 1967., neposredno uoči vrha Mont Ventouxa krahirao. Nakon kratke pauze, Simpson se ponovno popeo na bicikl, ponovno izgubio svijest i - umro uz cestu. Kasnija analiza je pokazala da je Englez konzumirao amfetamine i alkohol.
Autor: sid/dpa/rtr/ap/S. Matić
Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm