Srebrenički franjevci: pomirenje i dijalog su naša misija

Usprkos teškom životu, tridesetak katolika, koliko ih danas živi u Srebrenici, uspjeli su očuvati malu zajednicu u kojoj se njeguje duh vjere i dobrosusjedski odnosi. Njihovi životi ni po čemu se ne razlikuju od života njihovih susjeda, Bošnjaka i Srba, tim prije što je veliki broj njih u tzv. mješovitim brakovima. Čak i vrata kapele Svete Marije donedavno je otvarao Bošnjak kojem su, nakon izgradnje kapele devedesetih godina, bosanski franjevci povjerili ključ i brigu o katoličkoj bogomolji. Narod i franjevci su ga prozvali - Fra Izet.

Srebrenica je naša filijala

Danas, kada Fra Izeta nema, vrata, ali ne samo vrata već i mnoge nove projekte, otvara novi, agilni upravitelj župnog ureda Župe Srca Isusova Srebrenica-Zvornik fra Joso Oršolić, koji kaže kako je Srebrenica praktično njihova „filijala". „Ovdje su naši korijeni, kolijevka naše provincije, nas franjevaca kojih u provinciji Bosni Srebrenoj ima oko 300. Stalo mi je da neke stvari oživim zajedno s ljudima koji ovdje žive najprije brinući se za kršćane katolike i vjernike svoje župe a onda isto tako da pomognem svim ljudima koji su u većoj potrebi. Imamo desetak projekata počevši od pučke kuhinje do terapijske zajednice za liječenje ovisnika, studentima dijelimo stipendije, zatim brinemo o osobama sa PTSP sindromom…", priča fra Joso koji je i direktor organizacije Kruh svetog Ante, koja, kaže, pored već nabrojanog godišnje podijeli toliko obroka gladnim koliko Sarajevo ima stanovnika.

Osim toga ove godine u listopadu je organizirana i likovna kolonija, u kojoj je sudjelovalo 14 akademskih slikara iz BiH i susjednih zemalja, a koja bi trebala postati tradicija. „Oni su načinili 30 umjetničkih djela koja su poklonili Srebrenici. Izložba koja je ovdje najprije bila prikazana putuje sad u Sarajevo zatim ćemo je pokazati u Mostaru,Tuzli i Banjaluci a nakon toga  je namjeravamo seliti u gradove iz kojih su nam došli umjetnici Vinkovci, Osijek, Vukovar, Zagreb, Beograd i dalje”, kaže fra Joso Oršolić i naglašava kako tako želi predstaviti franjevačku prisutnost na ovim prostorima.

Franjevački samostan i crkva sv. Marije u Srebrenici spominju se još 1291. godine. Preživjeli su vladanja i sukobe između hrvatsko-ugarskih kraljeva, bosanskih kraljeva i srpskih despota. Preživjeli stoljeća Osmanskog carstva, ali nisu preživjeli doba propadanja istog. Osmanlije su ga zapalile 1688. godine. Prošla su stoljeća i svaki trag je bio izgubljen. Za ruševinama se tragalo dugo, a ostatke je slučajno otkrio mještanin kopajući temelje za novu kuću. Na ostacima  porušenog samostana 1991. godine izgrađena je Spomen kapela Svete Marije u znak 700 godina dolaska franjevaca u Bosnu. Odmah poslije rata 1990-ih, dijelom devastirana spomen kapela je obnovljena, a s povratkom prvih katolika počinju i bogoslužja. S obzirom da je to jedini katolički sakralni objekt u ovom kraju koji je u upotrebi, vjernici dolaze na molitvu u Srebrenicu iz Bratunca, Zvornika i okolnih mjesta.

20 godina nakon rata tapkamo u sivilu

Danas fra Joso želi pokrenuti i jedan centar za mir, pomirenje i dijalog. "Taj centar bi danas-sutra trebao imati jednu vrstu samostana, ili bismo obnovili stari samostan, koji je spaljen i srušen prije više od 300 godina. Tu bi trebalo smjestiti i knjižnicu, muzej, a možda i neki prošireni franjevački studij. Želimo se tako vratiti svojim korijenima, svojoj kolijevci i početi duhovnu i materijalnu obnovu ne samo naše franjevačke zajednice već svih stanovnika koji žive na ovim prostorima”.

On kaže još da uz to žele intenzivirati hodočašća, dolazak vjernika s raznih strana, kao što ih je već bilo iz Sarajeva, Tuzle, iz Italije itd. Uz likovne kolonije najavljuje i organiziranje simpozija za temeljnije upoznavanje povijesti provincije i Srebrenice, te studijske dane ili neku vrstu akademije. To su samo neki od planova a ovaj fratar ih ima mnogo, ali ponovo ističe kako je njihova misija da se radi „na pomirenju i dijalogu".

Kaže kako bi dugo mogao pričati o gotovo osam stoljeća starim korijenima franjevaca u Srebrenici, ali on želi ovdje graditi budućnost ne zaboravljajući prošlost. "Imamo bogatu povijest koju trebamo istražiti, predstaviti i pokazati ljudima u Bosni i Hercegovini a i svim drugima koji nam se žele pridružiti u nakani osnivanja tog Centra  za mir, pomirenje i dijalog kako bi smo izmjenom svojih duhovnih i materijalnih dobara  to širili, razvijali i pokazali  da se i tako možemo boriti protiv svađa, podjela, protiv svega što nije dobro a nažalost vidimo i sami da dvadeset i više godina nakon rata tapkamo u sivilu koje nikom ne koristi i nije potrebno. Naša franjevačka deviza, pozdrav i poruka je uvijek bila - mir i dobro - ali ne samo to sakupljati za sebe već i širiti svijetom, stvarati i dijeliti. Jer, kako kaže naš fra Mirko Filipović ako koru kruha ti sa svojim bratom podijeliš onda kruha neće nestati nikad, nikad. Tako ja pozivam sve ljude dobre volje da uistinu, zajedno gradimo mir jer nam je on u ovom trenutku potreban kao i svakodnevni kruh”, poručuje fra Joso Oršolić.