Sredozemna unija - šansa ili opasnost za EU?

Još 1995. u Barceloni je pokrenuta inicijativa pod nazivom euro-mediteransko partnerstvo. Na tragu tadašnjih uspjeha u mirovnom procesu na Bliskom istoku, EU je zajedno sa svojim arapskim susjedima željela Sredozemlje pretvoriti u zonu mira, stabilnosti i blagostanja. U međuvremenu je nastupilo otriježnjenje i inicijativa je pala u zaborav.

Na nju je sada podsjetio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. On forsira ideju o formiranju Sredozemne Unije, što neke države, poput Njemačke, vide kao konkurenciju strukturama EU. Pretpostavlja se da će ova tema biti jedna od važnijih u drugoj polovici godine, kada Francuska preuzima predsjedavanje EU.

Proces iz Barcelone je propao, EU mora iznova promisliti svoju politiku prema Sredozemlju - o tome se svi slažu. Manje suglasnosti postoji kada se radi o putu. Već sada je sigurno da će se 13. srpnja u Parizu održati susret na vrhu lidera sredozemnih zemalja, a pridružiće im se i predstavnici Portugala, Mauretanije i Jordana.

Sarkozy: "Sredozemlje će sve odlučiti!"

Plan o uspostavi brojnih zajedničkih institucija već leži u ladici stola francuskog predsjednika Sarkozyja. On namjerava održati zadano obećanje iz vremena predsjedničke kampanje: "Ja svoj poziv upućujem svim narodima Sredozemlja. Ja im poručujem: Sredozemlje će sve odlučiti! Mi moramo prevladati mržnju, i ostvartiti veliki san o regiji kulture i mira. Došlo je vrijeme da uspostavimo Sredozemnu uniju kao vezu između Europe i Afrike. Ono što smo prije 60 godina učinili za Europu, uraditi ćemo sutra za Sredozemlje."

Ovaj plan podrazumijeva gospodarsku i znanstvenu saradnju, zajedničku strategiju u politici zaštite klime, korištenja energije, uključujući naravno i atomsku energiju, zajedničku kontrolu migracije ljudi, te uspostavu fonda ili čak banke za financiranje zajedničkih projekata.

Strah od stvaranja paralelnih struktura

Za brojne druge članice EU ovi planovi idu isuviše daleko. Češka je već najavila otpor idejama iz Pariza. A njemačka kancelarka Angela Merkel upozorava kao bi ovo pitanje moglo biti povod rascijepa unutar EU. Ipak, ima i dodirnih točaka: i Merkelova i Sarkozy se protive članstvu Turske u EU, i vladi u Ankari nude privilegirano partnerstvo.

Sredozemna unija bi bila idealan okvir za sprovođenje takve ideje. Stoga je Merkelova i podržala neke ideje iz Pariza. "Ne smije se desiti da jedni budu zaduženi za Sredozemlje, drugi za Ukrajinu, da negdje između Njemačke i Francuske ide granica interesnih sfera, te ćemo naposlijetku reći: svako se brine za svoj dio problema.", upozorava Merkel.Ona traži da u projekt bude uključena čitava EU, s čime se u međuvremenu složio i francuski predsjendik Sarkozy: "Zaključili smo da zajednički radimo na prijedlogu uspostave Sredozemne unije, te da svi dobiju priliku za sudjelovanje u projektu."

Nepovjerenje i dalje prisutno

Što, međutim, ukoliko neka zemlja ne pokaže interes za angažman? Angela Merkel smatra da: "U tom slučaju moramo ojačati europsku suradnju, to je mogućnost koja je prisutna u ugovoru. Ja bih voljela vidjeti zemlju koja bi nama to uskratila, a istovremeno se sama ne bi angažirala. Moja je teza, da će u tom projektu sudjelovati sve evropske zemlje."

Usprkos svom optimizmu kancelarke Merkel, u redovima EU se javlja otpor. Iz diplomatskih izvora se saznaje da je malo ostalo od najavljene njemačko-francuske koordinacije u izradi prijedloga i planova. Dojam je da Sarkozy pokušava jednostrano nametnutu svoje predstave.

Njemačka strahuje da bi se Sredozemna unija mogla pretvoriti u konkurenciju Europskoj uniji, a nezadovoljstvo izaziva i to što Francuska, kao bivša kolonijalna sila na sjeveru Afrike, želi posvuda igrati glavnu ulogu.

Još je nejasno što će se iz ove ideje izroditi: da li samo oživljavanje inicijative iz Barcelone koja je imala prije svega gospodarsku osnovu, da li nastanak neke šire zacrtane "Unija za Sredozemlje", ili pak formiranje velike "Sredozemne unije"? Pitanje je čije će ideje na kraju prevagnuti. Na kraju se može konstatirati: iako se iz Pariza čuju i umjereniji tonovi, primjerice iz ministarstva vanjskih poslova, poznato je da predsjednik Sarkozy rado sprovodi do kraja ono što je sebi zacrtao kao cilj - čak i kada za to nema blagoslov EU.