Stella Goldschlag: židovska nacistička agentica u Berlinu

"Stella. Jedan život." je kontroverzan film. Temelji se na istinitoj priči o Židovki iz Berlina koja je denuncirala druge Židove tijekom Holokausta. Film se bavi temom koja će vjerojatno izazvati negodovanja, posebice u Njemačkoj, u vrijeme rastućeg antisemitizma.

Priča o Stelli Goldschlag ispričana je nekoliko puta. Njezin kolega iz razreda Peter Wyden (ranije Weidenreich), napisao je publicističku knjigu o njezinom slučaju 1992. pod naslovom "Stella. Istinita priča."

Stella je glavni lik u dva romana, jednoj operi, mjuziklu, poludokumentarnim filmovima i sada - nakon 2007. s Cate Blanchett u glavnoj ulozi – novog filma.

Njemačkom filmskom i televizijskom redatelju Kilianu Riedhofu ("54 sata: Gladbeck talačka drama", 2018.; "Moju mržnju nećeš dobiti", 2022.) je pošlo za rukom pronaći pravu ravnotežu u portretiranju Stelle Goldschlag i suosjećati s njom kao žrtvom bez uljepšavanja njezine nemilosrdnosti.

Rezultat je realističan prikaz Berlina 1940-ih godina s uzbudljivom radnjom.

Žrtva ili počinitelj?

Film počinje u Berlinu 1940. Stella (Paula Beer), 18 godina, plavokosa i plavooka, na pozornici je sa svojim jazz-bendom i pjeva. Ona slijedi svoj san, želi postati jazz-pjevačica. Pritom se suočava s dvije velike prepreke: prvo, jazz su nacisti označili kao "degeneriran" i drugo, iako Stella izgleda kao prototip njemačke "arijske" djevojke, ona je Židovka.

Mlada žena, koja je odrasla u sekularnom kućanstvu, nikada se nije osjećala Židovkom sve dok nacisti nisu počeli progoniti nju i njezine roditelje. Svi pokušaji obitelji Goldschlag da emigrira u SAD propali su. Stella i njezini roditelji moraju raditi kao prisilni radnici u jednoj tvornici oružja. Također je „zapela" u nesretnom braku s kolegom iz benda Manfredom Küblerom (glumi ga Damian Hardung).

27. veljače 1943. nacisti su pokrenuli veliku raciju, na meti su im preostali Židovi u Berlinu. U tom trenutku, oni su - poput Stelle i njezine obitelji - uglavnom radili kao prisilni radnici u tvornicama oružja. Budući da su žene i muškarci uhapšeni na svojim radnim mjestima, veliki program deportacije naziva se "tvornička akcija". U tom tjednu uhapšeno je oko 8.000 do 11.000 Židova s ​​ciljem daljnje "dežidovizacije" Njemačke.

Stella i njezina majka za dlaku su pobjegle SS-ovcima tako što su se sakrile u podrumu. Otac nije bio u tvornici tijekom racije i također je izbjegao hapšenje. Međutim, Stellin suprug Manfred biva deportiran u Auschwitz i tamo je ubijen. Svi preostali berlinski Židovi sada slove kao „ilegalni" i pokušavaju preživjeti skrivajući se od nacista.

Život u ilegali

Kako bi nabavila karte za hranu i lažne dokumente za sebe i svoje roditelje, Stella se udružuje s krivotvoriteljem židovskih putovnica Rolfom Isaaksonom (Jannis Niewöhner). Njih dvoje čine lukavi dvojac koji prodaje lažne osobne dokumente skrivenim Židovima po ogromnim cijenama.

Oboje bivaju uhapšeni početkom srpnja 1943. godine. Stellu zatvara Gestapo i nemilosrdno je muči. Nacisti žele da ona otkrije gdje se nalazi Cioma Schönhaus - židovski krivotvoritelj putovnica koji se skriva i koji je Stelli također dao lažne dokumente. Ona tvrdi da nema pojma gdje je on.

Stella uspijeva pobjeći iz zatvora. S roditeljima se skriva u kući u koju ubrzo upada Gestapo. Svo troje su uhapšeni i odvedeni u lokalni sabirni centar.

Dogovor s vragom

Kako bi spriječila deportaciju nje same i njezinih roditelja u Auschwitz, Stella sklapa dogovor s nacistima. Počinje raditi za Gestapo i „mami" druge Židove u klopku. U početku je teško, ali u svom očajničkom pokušaju da oslobodi svoje roditelje i sebe s popisa za deportaciju, brzo postaje žilava; ona čak počinje uživati ​​u lovu. Stella vara i krade od ljudi koje izda. Posao joj omogućava povlastice poput novca i otmjene odjeće, a čak joj je dopušteno slobodno šetati Berlinom. Nakon što Stellini roditelji 1944. bivaju deportirani u Theresienstadt usprkos dogovoru s nacistima (a kasnije u Auschwitz, gdje su ubijeni), ona je i dalje radila za Gestapo.

"Plavokosa prikaza"

Redatelj Riedhof naišao je na priču o Stelli Goldschlag u novinama prije više od 20 godina. Bio je šokiran i fasciniran “plavokosom prikazom”, kako su je još zvali.

Scenarij, koji su napisali Riedhof, Jan Braren i Marc Blöbaum, temelji se na godinama intenzivnog povijesnog istraživanja, na intervjuima sa svjedocima vremena, na čitanju prethodnih radova, na razgovorima sa stručnjacima, na proučavanju protokola Stellinog suđenja u Zapadnom Berlinu 1957. te ocjenama iskaza svjedoka.

Riedhof je mišljenja da je film izuzetno relevantan i danas. "Proživljavamo masovni napad na demokraciju u cijelom svijetu i u ovoj zemlji”, naveo je redatelj u priopćenju za javnost. Desničarske ekstremističke, antisemitske i antidemokratske snage, napisao je dalje, ponovno jačaju u Njemačkoj i Europi. „Prije nego što mislimo, mogli bismo se naći u situaciji poput Stelle Goldschlag", napisao je redatelj.

Suđenje

Film preskače kraj rata i prelazi odmah na Stellino suđenje 1957. godine, koje je pokrenula Židovska zajednica Zapadnog Berlina. Kada svjedoci koji su preživjeli njezinu izdaju svjedoče protiv nje, Stella sve poriče. Ona ne pokazuje nikakvo kajanje.

Ne postoje točni podaci, ali se procjenjuje da je Stella izdala stotine Židova i otjerala ih u smrt. Proglašena je krivom i osuđena na deset godina zatvora. No, kaznu nije morala odslužiti jer je nakon završetka rata pred ruskim vojnim sudom već bila osuđena na deset godina zatvora i upravo je bila odslužila tu kaznu.

Stellino suđenje u Zapadnom Berlinu odvijalo se u vrijeme dok je Zapadna Njemačka još uvijek vrvjela nacistima čiji su zločini ostali nekažnjeni. Proći će još šest godina prije suđenja u Frankfurtu u Procesu Auschwitz, koje se odvijalo od 1963. do 1965. godine. To su bili prvi procesi protiv njemačkih nacističkih počinitelja prema zapadnonjemačkom pravu (U Nürnbergu je 1945.-1949. bilo primijenjeno međunarodno pravo).

Problematična figura

U filmu je Stella na početku naizgled normalna mlada žena koja se kasnije razvije u nemilosrdnu izdajicu i ne pokazuje nikakvo kajanje za svoje zločine. Nagrađivana glumica Paula Beer uspjela je predstaviti ovaj kompleksan lik: šarmantnu, veselu, ranjivu, usamljenu, uplašenu, narcisoidnu, manipulativnu osobu koja vješto iskorištava svoju ljepotu.

Nije bilo sretnog završetka za Stellu Goldschlag. Njezino fizičko i mentalno zdravlje je bilo sve lošije kako je bivala sve starija, te je vodila usamljen i izoliran život. Godine 1984. prvi put je pokušala samoubojstvo. Godine 1994., u dobi od 72 godine, utopila se u ribnjaku. Pretpostavlja se da si je tako oduzela život.

Svojim filmom redatelj Riedhof želi preispitati brzo presuđivanje ovoj ženi: filmom gledatelje stavlja u situaciju da se zapitaju je li Stella bila počinitelj ili žrtva? Da li bih i ja bio sposoban na takvu izdaju da spasim svoju obitelj? Koliko bih daleko išao da preživim? Da li bih stvarno rekao "ne" Gestapou?

Film "Stella. Jedan život." u kina u Francuskoj dolazi 17. siječnja, a na njemačko govornog područje 25. siječnja, a također će biti prikazivan i u drugim zemljama.