Stoički Austrijanci i nervozni Nijemci

Iako govore istim jezikom i potječu iz sličnih kultura, razlike u mentalitetu Nijemaca i Austrijanaca su ogromne. Kako bi se izbjegli nesporazumi u svakodnevici, za Nijemce koji žive u Beču organiziran je integracijski tečaj.

Samo ne u sukob

„Za mene je do prije dvije godine bilo nezamislivo da u supermarketu čekam u dugom redu i da se ne požalim jer bi i na ostalim, zatvorenim, blagajnama netko mogao raditi. Redovito sam se svađala s prodavačicama, a danas stoički čekam i ne uzrujavam se. U ovoj zemlji se živi sporije, ali to ima dobar popratni efekt; manje vas boli glava“, kaže Tanja Mali iz Hamburga, koja u Beču živi već tri godine i koja je o razlikama između Nijemaca i Austrijanaca naučila, kaže sama, već puno. Svoja bečka iskustva ona danas dijeli s petnaest sunarodnjaka koji su se ove subote okupili u učionici gradskog Narodnog sveučilišta.

Baš kao i većina Nijemaca u Austriji, i ona je na početku najviše problema imala sa, kako kaže, austrijskom usporenošću ili pak izbjegavanjem otvorene kritike. Nijemci su brži, glasniji i izravniji od Austrijanaca, ali se te osobine ovdje često shvaćaju kao loš stil, objašnjava i Cristofer Wurmdobler, također Nijemac nastanjen u Beču, dok svojim sunarodnjacima, u ulozi privremenog predavača pri Narodnom sveučilištu, objašnjava austrijski mentalitet. „O toj njemačkoj brzini i izravnosti na tečaju se često razgovara, jer Austrijanci takav stil doživljavaju kao znak neljubaznosti ili drskosti. Kao da je stvar lošeg odgoja kada jednostavno izrazite svoje mišljenje. Austrijanci su navikli da svaku kritiku zapakiraju u dugi monolog, svoje mišljenje jako rijetko izraze otvoreno i direktno, a kad se NIjemci tako ponašaju, Austzrijanci to doživljavaju kao agresivno ponašanje“, objašnjava Wurmdobler.

Stoički Austrijanci i nervozni Nijemci

I Tanja Mali kaže da je njena njemačka izravnost često znala biti protumačena kao drskost, no danas i sama radije koristi austrijski način komunikacije. I trudi se, dodaje ona, da bude što šarmantnija. „Naravno da i danas u nekim situacijama poželim da se u tvrtki u kojoj radim odluke donose brže. Austrijanci jednostavno mnogo više diskutiraju, trude se biti šarmantni pokušavaju kritiku izkazati kroz šalu. To, istina, usporava procese, ali s druge strane, radna je klima mnogo ugodnija i opuštenija, jer se na taj način izbjegavaju sukobi sa suradnicima.“

Iako je ideja došla iz Ureda za pitanja intergracije pri gradu Beču, integracijski tečaj za Nijemce zapravo je opušteno druženje pri kojem njemački državljani koji trenutno žive i rade u Beču razmjenjuju dojmove o austrijskom mentalitetu. Za doseljenike iz zemalja koje nisu članice EU-a ovakvi tečajevi su obavezni, odnosno jedna stepenica u procesu ispunjenja integracijskog ugovora, kojeg moraju potpisati kad se odluče nastaniti u Austriji . Dokaz da su pohađali integracijski tečaj Nijemcima nije potreban, oni ga polaze dobrovoljno, jer, kako kažu, žele izbjeći nesporazume u svakodnevnom životu. „Dio koncepta je da su i predavači Nijemci koji već dulje žive u Austriji i već dobro poznaju austrijski mentalitet“, objašnjava Cristofer Wurmdobler, inače novinar pri bečkom listu Falter. „Mislim da je sasvim u redu da se ljudi u, da tako kažem, zaštićenom prostoru imaju priliku napričati o svemu što su doživjeli i o onome što bi eventualno mogli promijeniti u svom ponašanju“.

Balkan počinje u Beču

Tako najveći dio tečaja protječe u razmjeni iskustava i savjeta koje će Nijemcima u Beču život učiniti lakšim. „Ranije sam, kada bih imao neki sastank, već drugog dana znao nazvati poslovnog partnera i pitati ga je li oko teme našeg razgovra već donešena odluka“, priča tako Herman iz Düsseldorfa. “To je Austrijance strašno nerviralo. Danas čekam da od termina do ponovnog poziva prođu najmanje četiri dana, i sada je sve u redu, svi su ljubazni, svi su dobre volje. Naučio sam također da je važno da svoje argumente, čak i kad sam potpuno siguran da sam u pravu, izgovorim tako da to ni u kom slučaju ne zvuči agresivno“. „Važno je isto tako znati da se u Austriji mnoge stvari dogovaraju nakon sastanaka“, dodaje Cristof Wurmdobler „na hodnicimam i u kavanama, ali da to ne znači da su oni koji to tako rade kriminalci. To je jednostavo opušteniji i ležerniji stil. Teško je reći zašto je to tako, po meni je po tom pitanju evidentan uticaj jugoistočne Europe i Balkana i radi se samo o tome da Nijemci koji ovdje žive toga postanu svjesni. A onda će im život u ovoj zemlji postati mnogo lakši.“

Autor: Emir Numanović, Beč

Odg. ur.: Snježana Kobešćak