Pravni stručnjak: "Putin nije jedini osumnjičeni"

Ukrajinski parlament pozvao je međunarodnu zajednicu da osnuje specijalni međunarodni sud za zločine počinjene za vrijeme ruske agresije na Ukrajinu. U intervjuu za DW dr. Claus Kreß, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Kölnu, objašnjava djelovanje jednog takvog suda, zašto bi njegovo osnivanje bilo moguće i bez pristanka Rusije te zbog čega nije nužna osuda ruskog predsjednika Vladimira Putina.

DW: Gospodine Kreß, zašto bi bio potreban međunarodni specijalni sud?

Claus Kreß: Posebni sud bi se trebao baviti optužbama za agresiju. Za Ukrajinu je to toliko važno jer je riječ upravo o optužbi za rat. S ukrajinskog, posve razumljivog stajališta pokretanje agresivnog rata je "iskonski grijeh" koji je omogućio bezbrojna zlodjela, ratne zločine.

Koliko je vjerojatno osnivanje takvog specijalnog suda u Njemačkoj?

Njemačka, kao i niz drugih zemalja, još nije donijela odluku po tom pitanju. To nije iznenađujuće s obzirom na to da postoji niz, ne tako jednostavnih, pravnih i političkih pitanja koja se trebaju riješiti. Razgovori su nedavno postali dinamičniji, ali ne mogu reći kada će se oni okončati.

Kako će u praksi izgledati osnivanje specijalnog suda?

Trenutno se diskutira o različitim modelima. Po mom mišljenju, poželjniji način bi se sastojao od dva koraka: prvi bi bila rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Da bi se to dogodilo, unaprijed bi trebala biti osigurana neophodna većina. Zato što bi bilo jako žalosno, i ne samo sa stanovišta Ukrajine, kada glasanje o tome u Općoj skupštini ne bi uspjelo.

Opća skupština, za razliku od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, ne može osnovati međunarodni kazneni sud. Ona, naime, može u ime Ujedinjenih naroda izraziti želju međunarodne zajednice da to učini. To bi za pitanje legitimnosti takvog tribunala bilo od najveće važnosti.

Poslije toga bi glavni tajnik UN-a mogao zaključiti međunarodni ugovor s Ukrajinom o osnivanju tribunala.

Koliko bi to moglo potrajati?

Kazneni postupci su kompleksni procesi. Prvi korak bi bio pokretanje istrage, odnosno osiguravanje dokaza i, ako su oni dovoljni, utvrđivanje okrivljenog i precizno dokazivanje konkretnih optužbi. To je već samo po sebi vrlo zahtjevan proces. Iako je zločin agresije čvrsto utemeljen u međunarodnom običajnom pravu, do sada je bilo vrlo malo takvih međunarodnih postupaka. Odlučujući presedan do danas ostaju postupci pred vojnim sudovima u Nürnbergu i Tokiju nakon Drugog svjetskog rata. Svaki korak u kaznenom postupku zbog sumnje na agresiju zato mora biti pažljivo razmotren. I zato se ni u kom slučaju ne može računati na brzinske postupke.

No, čak i sam početak istrage od strane jednog međunarodnog kaznenog suda poslao bi enormno važnu poruku da i međunarodna zajednica najozbiljnije shvaća sumnju u zločin agresije. Dakle da mu ne pridaje manju važnost nego optužbama za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid za koje je nadležan Međunarodni kazneni sud u slučaju Ukrajine.

Mora li se rat najprije završiti kako bi mogli početi suđenja?

U slučaju Nürnberga i Tokija, ali i u većini postupaka pred međunarodnim kaznenim sudovima za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, vruća faza sukoba je već bila okončana. Ali su procesi načelno mogući i prije okončanja rata. Situacija se prije svega promijenila osnivanjem Međunarodnog kaznenog suda (2002. godine). Ovaj sud je stalna institucija i u okviru svoje nadležnosti može postati aktivan čim se pojave sumnje.

Ako dođe do uhidbenih naloga i optužnica, s kojim se problemima suočava međunarodno kazneno pravosuđe?

Zločin agresije je zločin zapovjedništva. Dakle, radi se o kaznenoj odgovornosti političkog i vojnog vrha Rusije na čelu s predsjednikom Putinom. No zato je i glavni praktični izazov, koji se odnosi i na Međunarodni kazneni sud: pristup osumnjičenima u Rusiji, koji se nalaze na teritoriju te zemlje, neće biti moguć sve dok je na vlasti sadašnji režim.

Pod pretpostavkom da bi do promjene režima moglo doći tek nakon Putinove smrti, zar ne bi onda sve to bilo uzalud?

Ne. Naravno, ruski predsjednik se nalazi u centru optužbi, u svakom slučaju kod optužbe za zločin agresije. Ali predsjednik Putin nije jedini osumnjičeni. Kod sustavno počinjenih ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, tipično postoje oni koji snose primarnu odgovornost na vrhu tog sustava koji krši pravne norme, ali i oni koji su odgovorni na nižim hijerarhijskim razinama, pa sve do onih koji na licu mjesta počine zločine. Sumnja se, dakle, nikako ne odnosi samo na jednu osobu.

O još jednoj stvari treba razmisliti: naravno, ako je počinitelj kriv, svrha kaznenog postupka je u potpunosti ispunjena samo presudom i izvršenjem kazne. Ali i sam početak istrage je već znak svijetu da se čini sve što je moguće kako bi se po međunarodnom pravu ispitala sumnja u zločin. Već i sam međunarodni uhidbeni nalog može ograničiti slobodu kretanja osumnjičenih, a čak i jedna teška optužnica može doprinijeti delegitimiranju nekog vođe.

Claus Kreß je profesor kaznenog i međunarodnog prava, na čelu je Katedre za njemačko i međunarodno kazneno pravo na Sveučilištu u Kölnu i vodi tamošnji Institut za mirovno pravo.

Razgovor vodila Olena Perepadija

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu