Studij romskog jezika i kulture u Zagrebu

„Romistika kao pojam nije ranije niti postojala u hrvatskom i bliskim jezicima", objašnjava nam Ljatif Demir, profesor na Odsjeku za indologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Jer, odmah smo u razgovoru s njim primijetili – taj izraz nije baš jako poznat, no možda postoji drugdje na Balkanu? „Ne", dodaje on, „jer se izučavala samo romologija, znanost o Romima, ali romistika kao lingvističko područje nije bila pokretana niti u žarištima kao što bi bilo ono u Bugarskoj. Hrvatska je znanost time postigla jedinstveno ostvarenje, koje do punog izražaja dolazi tek s činjenicom da ovdje živi relativno malo Roma, u usporedbi s npr. Makedonijom i Srbijom, Rumunjskom i Bugarskom.

Posrijedi je, dakle, novi diplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu, pokrenut tek lani. Dotad je spomenuti odsjek pod autoritetom čuvenog indologa Mislava Ježića bio najprije pokrenuo katedru s izbornim kolegijima. No zatim ona prerasta u „pravi“ studijski program koji se bavi romskim jezikom, kulturom i književnošću te poviješću, da bi ga u ovom trenu pohađalo 18 studenata. U pripadajućim relacijama to ne da nije malo, nego je impresivno mnogo. Katedra se još razvija, naravno, i trebat će godine dok realizira autoreprodukciju – proizvodnju vlastitog kadra. Kao što čujemo, to bi moralo biti praćeno i drugim neophodnim logističkim aspektima.

Izražene predrasude prema Romima

„Ništa što bi bilo prezahtjevno: morat ćemo dobaviti određenu količinu stručne literature, recimo, obzirom da je nema na hrvatskom jeziku. No možemo se služiti i onom na romskom, francuskom ili njemačkom. Uspostavit ćemo i suradnju sa srodnim studijima u regiji i šire. Veći problem krije se u političkoj nevoljkosti nekih od zemalja u okruženju da i same daju priliku romistima u svojim univerzitetskim sredinama. Jer, tamo ima onoga što je s jezikom ipak nenadomjestivo, ima puno izvornih govornika“, kaže prof. Demir, tumačeći nadalje kako Romi u Hrvatskoj zapravo malo koriste romski jezik, u odnosu na njihove sunarodnjake drugdje u jugoistočnoj Europi.

Ljatif Demir i sam je iz Skopja, točnije iz četvrti Topaana, poznate po velikoj romskoj zajednici. No doktorirao je u Zagrebu, pa je ta veza – slučajna, kako sam kaže - bila presudna za nastavak njegova rada na istom fakultetu. „Usudili su se da mi povjere toliku odgovornost“, smije se naš sugovornik, „a za to nije bila potrebna mala odvažnost, ako ćemo govoriti ozbiljno. Predrasude prema Romima su dandanas posvuda jako izražene. Moji studenti često se na početku otvoreno čude kad susretnu Roma sa zanimanjem sveučilišnog profesora. Znači, čak i oni koji su sami izabrali romistiku.“

Nije to ništa čudno, doznajemo u nastavku, jer šire društvo mladim ljudima sve do fakulteta sugerira o Romima jedno te isto. „Da varaju i da su prljavi, da kradu djecu i slično“, precizira prof. Demir. Ali, činjenica je da se nedovoljna integriranost Roma u društvo ogleda upravo na dvama ključnim parametrima – zaposlenosti i obrazovanju. Među sadašnjim studentima romistike uopće nema Roma iz Hrvatske. Štoviše, samo je troje Roma ukupno, računajući dvoje iz Makedonije i jednog iz Crne Gore. Razlog je očit, Romi u obrazovnom sustavu teško dospijevaju do kraja srednje škole, ako i osnovne.

Značajan iskorak Hrvatske

„Podrška integraciji mora se provoditi od dječjeg vrtića“, tvrdi prof . Demir, „inače je nemoguće izbjeći neke socijalne pritiske i uspjeti. Romi nemaju druge domovine izuzev one u kojoj žive, oni više nisu nomadi kao što su nekoć bili velikim dijelom. A domovini su uvijek lojalni, i nikad nisu izazvali neki rat, općenito su miroljubivi. Smatram da je sve to dobar zalog da se nastoji prevladati međusobna bojazan između njih i većinskog naroda. Hrvatska je tu učinila ogroman iskorak, osnivanjem ovog studija, čemu je pridonio i romski saborski zastupnik Veljko Kajtazi, jer je gradnja sustava odozgo veoma bitna. Ali, neće ići ni bez akcije odozdo, od rada u bazi.“

Kajtazi je i autor dosad jedinog romsko-hrvatskog i hrvatsko-romskog rječnika, dok Ljatif Demir sa suradnicima radi na hrvatsko-romskom rječniku s objašnjenjima za sve izraze. To kapitalno djelo, kao nužan korak u razvoju hrvatske romistike,  trebalo bi biti objavljeno do kraja iduće godine. Nakon toga će zacijelo i neromski studenti znatno lakše usvajati gradivo i napredovati u kadrovskom napretku matične institucije. Jer važno je da neromi – gadže, na romskom – sudjeluju u procesu obrazovanja i integracije Roma. Tek s njihovom interakcijom i razvojnom suradnjom moguće je dosegnuti rečeni konačni cilj.

Prvi hrvatski doktorat iz romistike

A jedna od takvih mladih koji čine istinsku perspektivu romistike i boljeg razumijevanja Roma u Hrvatskoj, jest Katarina Katavić. Ta postdiplomska studentica indologije, danas zaokupljena doktoratom o razvoju novoindoarijskih jezika s naglaskom na romski, dogodine bi trebala početi raditi kao asistentica prof. Demira: „Sve je počelo nekom startnom zaintrigiranošću dok sam studirala indologiju i germanistiku, naime, privukla me sličnost između hindskog i romskog. Potom sam upisala izborne kolegije, uvod u romski jezik i uvod u kulturu i književnost Roma. Bilo je jako zanimljivo, dinamično i posjećeno, s puno studenata koji nisu bili s indologije.“

Ona će se tako i dalje baviti sanskrtom i hindijem, ali i romskim. Konačno, bit će to prvi hrvatski doktorat u vezi s romskim jezikom. „Mislim da romistika ovdje ima budućnost, pa se ne brinem ni za sebe. Studenti su motivirani, pokazali su već da im nije teško dolaziti ni subotom na redovnu nastavu. Nisu pasivni kao što je to drugdje čest slučaj“, rekla nam je Katarina Katavić, buduća prva hrvatska romistkinja i nastavnica u izobrazbi novih sveučilišnih kadrova. Ali i onih njezinih kolega u stalnom kontaktu s Romima: romskih pomagača u školama, njihovih trenera, romskih medijatora za socijalne i zdravstvene radnike, istraživača raznih EU-studija o Romima.