Studij u Zagrebu: ugodan ali skup

Između ostalog, razlog tomu treba potražiti u činjenici da se programi na strancima prihvatljivom engleskom jeziku mogu nabrojati na prste jedne ruke. Jedan od takvih je studij poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i jedini takav studij u Hrvatskoj koji se u potpunosti izvodi na engleskom jeziku. Bachelor Degree in Business (BDiB) u ovom trenutku pohađa 147 studenata. Od koordinatorice BDiB-a Maje Mažar doznajemo da je među njima tek petero stranaca pa obzirom na njihov zanemariv broj zaista ne možemo govoriti o nekakvim trendovima.

Jedan od tih petero studenata je Alex Drumia, 27-godišnji Rumunj kojega u Zagreb ipak nije dovela želja za znanjem, već ljubav. Naime, svoju je djevojku iz Hrvatske upoznao igrajući jednu računalnu igru on-line. „Sprijateljili smo se, a potom smo počeli razgovarati putem skypea“, stidljivo za Deutsche Welle opisuje početak romanse koja još uvijek traje.

Jezik je velika prepreka

U našem pitanju, je li mu se činilo prerizičnim preseliti se u nepoznatu zemlju samo zbog ljubavi, ne vidi previše smisla. „Da, naravno, riječ je o drugoj kulturi. Jezik je barijera i vrlo je težak, pogotovo ako dolazite s latinskoga govornog područja kao što je Rumunjska. Živio sam u Italiji i talijanski sam svladao za nekoliko mjeseci, a hrvatski još uvijek učim. Za njega mi ostaje malo vremena nakon fakulteta i posla.“ Naime, Alex je jedan od sretnika koji si je pronašao posao u jednoj međunarodnoj tehnološkoj kompaniji. Kaže, radi na studentski ugovor, no svjestan je da je imao sreće i zadovoljan je životom u glavnom hrvatskom gradu. „Idem na fakultet koji se pokazao savršenim za mene, imam posao, imam prijatelje. Ovdje sam stekao puno više prijatelja nego u Italiji. Ljudi su dobri“, priča nam miješajući rečenice na engleskom i hrvatskom jeziku.

Pri upisu na fakultet nije imao većih problema. Nije morao polagati nikakve dodatne ispite, no za upis su mu bili potrebni prevedeni i ovjereni dokumenti iz Rumunjske kako bi dokazao da ima dovoljno znanja za studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. „I mi u Rumunjskoj imamo državnu maturu pa nije bilo problema“, objašnjava.

Godina studija košta pet prosječnih plaća

Studij koji je odabrao se plaća sve četiri godine. Sada je na trećoj godini. „Sve je na engleskom jeziku. To je kao dodatna usluga. Mislim da studenti koji dolaze na razmjene ne plaćaju studiranje.“ Kaže da ne zna kako drugi hrvatski fakulteti funkcioniraju no pretpostavlja da je princip isti kao i na Ekonomskom fakultetu. „Nemam točku za usporedbu fakulteta. Prije sam studirao glazbu u Rumunjskoj pa ne mogu uspoređivati. Redovni profesori su iz Hrvatske, a vrlo interesantni gostujući profesori dolaze iz drugih zemalja. Generalno sam zadovoljan, ali je fakultet ipak vrlo, vrlo skup.“

Koordinatorica Mažar nam potvrđuje da studij po godini košta 28.000 kuna, plativo u četiri rate. S obzirom na to da je prema Državnom zavodu za statistiku prosječna plaća u Hrvatskoj u veljači iznosila 5.427 kuna, nije teško zaključiti da je za studente koji si sami plaćaju studij riječ o stvarno velikom novcu.

I dok su studenti koji dolaze na razmjene, najčešće putem europskog programa Erasmus, smješteni u studentskim domovima, Alex se sam pobrinuo za smještaj. Sa smijehom priča kako je isprva, na samo nekoliko tjedana, uselio u sobu svoje djevojke i njezine sestre u studentskom domu. I uopće nije siguran da je to bio sasvim legalan postupak. Potom su preselili u mali stan i do sada su se dva puta selili.

Manele u Bukureštu, turbo-folk u Zagrebu

Alex ne krije simpatije prema Zagrebu. „Rođen sam u malom rumunjskom mjestu, potom sam preselio u Bukurešt koji je suludo velik s puno ljudi i velikim prometom. Putovao sam od kuće do srednje škole sat i 45 minuta. Živio sam i u malom toskanskom mjestu gdje mi je priroda počinjala ispod prozora, ali Zagreb je u ravnoteži.“

Ovaj zaposleni student nema previše vremena i tek povremeno izlazi u kafiće ili restorane. Rijetko je u noćnim klubovima i kaže da je upoznat s pojmom turbo-folk. „Možda mi je to bila najčudnija stvar u Hrvatskoj. U Rumunjskoj imamo sličnu glazbu. Zovu je manele i grozna je. Nisam obožavatelj“, govori uz smijeh.

Što će raditi i gdje će živjeti nakon završetka studija, Alex ne zna. „Rekao sam ti, ovdje je do sada sve dobro, ali ne bojim se putovanja i selidbi. Navikao sam na to. Ovdje je dobro i sada ne vidim razlog za odlazak“, zaključuje i dodaje da će nakon dodiplomskog studija na Ekonomskom fakultetu upisati i diplomsku godinu, takozvani master. Na njemu je, doznajemo od koordinatorice Maje Mažar trenutno sedmero studenata, no nitko od njih nije stranac.