"Suradnja je neminovna - ako se želi u Europsku Uniju"
30. kolovoza 2010
"Države u kojima je intenzitet ratnih sukoba bio manji, bolje podnose naslijeđe ratnih nemira, dok bivše jugoslavenske republike u kojima se razvila snažna percepcija pobjednika, kao što su Slovenija i Hrvatska, lakše konstruiraju i njeguju svoju povijesnu narativu", kaže u komentaru za Deutsche Welle dr. političkih nauka i član sarajevskog Alumni centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS) Dennis Gratz.
"Činjenica da se Hrvatska sama oslobodila i izvojevala najupečatljiviju vojnu pobjedu za vrijeme jugoslavenskih ratova iz 90-ih, uveliko utječe na odnos vlasti i društva prema ratu i ratnim ranama. U takvoj atmosferi lakše je podnijeti ali i potisnuti ratne zločine koji su bili popratna pojava svih ratnih sukoba na prostoru bivše SFRJ", kaže dr. Gratz.
On ističe da u državama u kojima su ratni zločini počinjeni u velikom obimu i sustavno, kao svrha i metoda realiziranja ratnih ciljeva (stvaranje etnički homogeniziranih republika, genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini) još nema konsenzusa o načinu na koji se društvo treba nositi s krvavom prošlošću.
Suradnja je neminovna, ako se želi u EU
Uprkos ratnim ranama, bivše jugoslovenske republike teže Europskoj uniji, a procesi europskih integracija nalažu međusobnu suradnju čiji se obrisi naziru tek izborom Ive Josipovića za hrvatskog predsjednika. "Veliki iskorak je suradnja na području pravosuđa, posebice u borbi protiv prekograničnog kriminala, u čemu prednjače Hrvatska i Srbija", kaže za Deutsche Welle politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić.
"Hrvatska je sve prijevode potrebne za ulazak u Europsku uniju, u dijelu usklađivanja zakona i propisa dala BiH i Srbiji, što je velikodušna i dobra gesta", kaže Tanja Topić. Upozorava, međutim, da se najveći problemi u normalizaciji odnosa vežu za BiH. "Svaki iskorak, koji se napravi u ovom pravcu, posebno na relaciji BiH - Srbija biva dočekan na nož i opterećen je frustracijama, ističe Tanja Topić, podsjećajući na reakcije u Republici Srpskoj nakon Istanbulske deklaracije.
"Suradnje uopće nema među onim državama koje još nisu uspostavile diplomatske odnose (Kosovo i Srbija) ili čiji odnosi su još uvijek opterećeni ratom i njihovim ulogama u njemu (Srbija i Bosna i Hercegovina), posebice u pogledu priznanja ratne odštete, organiziranja agresije, preuzimanja odgovornosti za počinjene ratne zločine, međusobna izručenja optuženih i osumnjičenih te u pogledu uhićenja Ratka Mladića i Gorana Hadžića", ističe dr. Dennis Gratz.
Nacionalističke politike otežavaju europske procese
On podsjeća da su nacionalističke stranke glavni čimbenici ometanja napretka u međunacionalnim i međudržavnim odnosima, ističući da nacionalisti "nisu samo katalizatori ratnih sukoba u regiji već i njihovi agregati". "To je posebno vidiljivo u postdejtonskoj BiH, u kojoj upravo nacionalističke stranke svojom izraženo destruktivnom i šovinističkom politikom onemogućavaju prevladavanje krize i općedruštveni napredak", kaže dr. Gratz.
On tvrdi da je suradnja država nastalih raspadom SFRJ moguća i bez poticaja (ili prisile) međunarodne zajednice. "Mi nismo samo bili žitelji jedne države, već smo dijelili i zajedničku kulturu, jezik, pa i pogled na svijet. Naša društva su duboko isprepletena, sudbinama, potrebama pa i zajedničkom prošlošću. Bez da prizivam neku staru, sentimentalnu Jugoslaviju, ja se još uvijek bilo gdje u bivšoj SFRJ osjećam dobrodošlim", kaže dr. Gratz.
Dr. Miloš Šolaja, direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose smatra da je snažnija regionalna suradnja opterećena "razlikama u političkoj i ekonomskoj razvijenosti s kojima se u ušlo u postsocijalističku tradiciju, ratovima koji su unazadili ekonomsku i socijalnu razvojnu osnovu, nepoštovanjem prava i političkog sustava i korupcijom".
Bivše jugoslavenske republike više su objekt, nego subjekt međunarodne politike
Upozorava da su regionalne inicijative "znatno formalizirane, sa slabim infrastrukturama, nedosljedno sprovedene ili loše financijski podržane zbog čega nisu naročito efikasne". Dr. Šolaja također vjeruje da se "kroz djelovanje regionalnih inicijativa ogleda i uticaj međunarodnih sudionika politike, velikih sila i neposrednih susjeda što je utjecalo na promjenu fokusa postavljenih ciljeva i umanjilo intenzitet suradnje".
Direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose vjeruje da su zemlje u regiji više objekt nego subjekt međunarodne politike. "Zato su procesi poput predizbornog jačanja nacionalnih osjećaja, formalizacije borbe s kriminalom i korupcijom i nedosljedni razvojni koncepti omogućili starim političkim elitama održavanje na vlasti, ali i stvaranje privida pred međunarodnom zajedicom o jačoj regionalnoj suradnji", kaže dr. Šolaja.
On ističe da globalni ekonomski problemi i globalni politički odnosi više nisu toliko pogodan ambijent za lokalne političko-ekonomske manipulacije, pa je realno očekivati da taj pritisak potakne i unapređenje suradnje. Nekih nazanka ima, kaže direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose, dodajući kako je neophodno snažnije angažiranje socijalne energije što neće ići lako u državama koje ne njeguju vrijednosti političke filozofije i libearalne demokracije.
Autor: Samir Huseinović, Sarajevo
Odg. ur.: N. Kreizer