Svjetska premijera "Sotonskih stihova" u Potsdamu

U islamskom svijetu taj je roman shvaćen kao uvreda islamskih vrijednosti i zbog nje je tadašnji iranski predsjednik ajatolah Homeini izrekao smrtnu kaznu (fatvu) za ovog indijsko-britanskog književnika i ponudio milijunske svote za njegovu glavu. Stoga se nitko u Njemačkoj nije osudio objaviti Rushdijev roman, a prevoditelji koji su se usudili prevoditi taj roman, isto su tako bili izloženi napadima.

Pojačane mjere sigurnosti

Stoga ni najmanje ne čudi što su uoči premijere u Potsdamu pojačane mjere sigurnosti u i oko kazališta, bez obzira što nisu bile najavljene nikakve prosvjedne akcije. Iako je Rushdie bio pozvan, nije se pojavio na svjetskoj premijeri djela radi kojeg se godinama morao skrivati od javnosti zbog opasnosti od potencijalnih ubojica. No premijera je prošla mirno, uz buran pljesak oko 300 posjetitelja. Uoči potsdamske premijere muslimani u Njemačkoj bili su vrlo suzdržani, a Islamsko vijeće Savezne republike Njemačke je scensku postavu romana označilo kao provokaciju. Za razliku od njih, Središnje vijeće muslimana Njemačke pozvalo je na opuštenost i smirivanje duhova.

Pitanja vjere i sumnje

Središnja tema romana "Sotonski stihovi" je pitanje vjere i sumnje. U adaptaciji ovog romana za scenu tematiziraju se uz to i pitanja nastanka religije, te migracije i prilagođavanja. Na primjeru dvojice Indijaca koji žive u Londonu, glumaca Gibrila i Saladina, Rushdie iznosi svoja shvaćanja o značenju religije i misktike, moći i novca, o realizmu i utopiji, ljubavi ismrti. Dvojica glavnih aktera drame na početku komada preživljavaju pad zrakoplova kojeg su napali teroristi. Uslijed tog traumatičnog iskustva Gibril se pretvara u anđela, a Saladin u sotonu.

Odakle "sotonski stihovi"?

Sam naziv romana, odnosno drame, označava navodno izbrisane stihove Kurana. Na tom je mjestu prorok Muhamed - kojeg u knjizi predstavlja propovjednik Mahound - navodno podlegao utjecaju sotone i pod njegovim utjecajem uz Alaha priznao i tri božice iz Meke. To međutim nije bilo u skladu s monoteističkim karakterom islama. Mahound je uvidio svoju pogrešku i konstatirao: "Ti stihovi nisu Božji, nego sotonski".

Zadaća umjetnika

Redatelj i intendant kazališta Hans Otto Theater Uwe Eric Laufenberg ističe kako je insceniranjem tog spornog romana želio ukazati na njegovu aktualnost. Mnogi su osudili tu knjigu, a da je nisu ni pročitali, ističe Laufenberg. Kao odgovor na moguće optužbe za provokaciju, on se poziva na jedan citat iz knjige: "Zadaća umjetnika je da imenuje to što je nemoguće imenovati, otkrivati prevaru, zauzimati stajališta, poticati rasprave i formirati ovaj svijet, te spriječavati da se on uspava". Ne može se reći da to autoru romana Salmanu Rushdieu nije pošlo za rukom - bez obzira što je za to platio, i još uvijek plaća vrlo visoku cijenu.