Talijanske reforme u recesiji

Ispred milanske burze na kojoj trguju talijanska velika poduzeća brokeri upravo prave pauzu kako bi ispušili cigaretu. Njihov pogled je upućen na trg ispred zgrade burze, ali više i ne primjećuju golemu mramornu šaku koja se tu s ispruženim srednjim prstom uzdiže jedanaest metara u visinu. Na vrhuncu financijske krize je umjetnik Maurizio Cattelan tu pred zgradu burze postavio skulpturu sa srednjim prstom u znak prosvjeda zbog spašavanja banaka i prijetećeg državnog bankrota 2011. godine. Ta skulptura se još uvijek nalazi na trgu i podsjeća na to da financijska kriza u Italiji još uvijek nije prošla.

Bijes Talijana na cijeli "sustav" je velik. Prosvjedovali su i na koncu na vlast doveli jednog socijalistu koji želi nakon tri vlade u posljednje tri godine srediti stanje u državi: Matteo Renzi, 39 godina, karizmatičan, mlađahni bivši gradonačelnik Firenze.

Buka prometa i buka koja dolazi od turista na glavnom trgu ispred milanske katedrale ne mogu omesti Paola Zaranellu. Taj pijanist nadjačava tu buku na svom klaviru dajući besplatan koncert prolaznicima. Već godinama, od početka gospodarske krize, taj glazbenik sa svojim klavirom putuje kroz talijanske gradove. "Ljudi više ne idu u kazalište tako da glazba sada putuje do njih", navodi Paolo Zaranella i dodaje: "Moramo krenuti novim putevima iz krize. Ja s glazbom mijenjam svijet."

"Bolesnik Europe"

Inovacija i novi polet je i svojim zemljacima naredio i talijanski premijer Matteo Renzi. Već pola godine je na funkciji i stalno najavljuje nove reforme na polju ekonomije, pravosuđa, obrazovanja i državne službe. Unatoč tome je Italija ovog ljeta ponovno skliznula u novu manju recesiju. Stopa nezaposlenosti iznosi više od dvanaest posto, a uposlenici i poduzeća se guše pod velikim poreznim nametima, koje su uvele prethodne vlade kako bi se mogli otplatiti državni dugovi.

Tako optimističan kao premijer Renzi ili čak pijanist Zaranella, Tito Boeri nije. Boeri je profesor za ekonomiju na milanskom Sveučilištu Bocconi i podrobno promatra Renzijeve reformske napore i reakciju Europske unije. "Italija je u trenutku, bez sumnje, bolesnik Europe. Jako teško je reći hoće li to biti dug pad ili je riječ samo o kratkoj recesiji." Boeri dodaje da Talijani danas ostvaruju zaradu po glavi stanovnika kao što je to bilo 1989. godine: "Izgubili smo, znači, 25 godina u kojima su druge zemlje napredovale."

Previše reformskih napora je štetno?

Reforme, kojih se Renzo želi prihvatiti, su u principu ispravne, potvrđuje Tito Boeri. Desetljećima je Italija, kaže on, odlagala rješavanje problema. Boeri navodi kao primjer radno tržište koje bi se, navodi on, trebalo reformirati. Ali Renzi želi previše odjednom, ističe taj profesor. Prije nekoliko dana je pokrenuo jedan program na 1.000 dana i reformu obrazovnog i pravosudnog sektora. "U određenom smislu je njegova agenda jednostavno previše opsežna. On sve započinje bez da doista nešto i dovrši", kritizira taj profesor ekonomije. U drugoj polovici 2014. je Matteo Renzi pri tome još i predsjedatelj Vijeća Europske unije, jer Italija trenutno predsjeda Europskom unijom. Tu funkciju Renzi želi koristiti kako bi "omekšao" politiku štednje u eurozoni. To je ispravno, smatra Tito Boeri i dodaje da Europska unija investicijskim poticajima i većim izdacima mora pomoći kriznim zemljama. "Njemačkoj bi trebalo biti jasno da će se patnje zemalja na rubu eurozone jednog dana odraziti i na Njemačku. Stoga su problemi Italije problemi čitave eurozone", kaže Boeri.

I EU se treba pobrinuti za gospodarski rast

Socijalistički premijer Renzi želi u savezu sa socijalističkim francuskim predsjednikom Francoisom Hollandom omekšati odbijajući stav Njemačke i drugih stabilnih zemalja eurozone po pitanju konjunkturnih programa i više državnih investicija. Smatra da je na dobrom putu i ističe da je vrlo dobro što se u Europskoj uniji želi po prvi put usmjeriti pozornost na gospodarski rast. "Ne želimo uopće izvan snage staviti pravila Pakta o stabilnosti. Ali želimo da se u dugu sporazuma razgovara ekvivalentno o stabilnosti i gospodarskom rastu", istaknuo je Renzi nakon prošlog regularnog EU summita u lipnju. Italija namjerava i iduće godine biti ispod granice novog zaduženja od tri posto BDP-a. Međutim, talijanski ukupni dug je s 132 posto drugi najveći dug u eurozoni. U ovom trenutku financijska tržišta Italiji posuđuju novac uz podnošljive kamate. Međutim, nitko ne zna dokad će to povjerenje trajati.

"Italija je barem počela s reformama"

Europska unija i Europska središnja banka (ESB), na čijem čelu je također jedan Talijan, Mario Draghi, bi trebale samo do određenog stupnja smanjiti pritisak pomoću jeftinog novca, smatra profesor Boeri. "Italija pati od recesije, a banke istovremeno moraju povisiti stopu vlastitog kapitala. To vodi do toga da tvrtke sve teže dobivaju kredite, puno teže nego u Njemačkoj. Toga se moramo prihvatiti na europskoj razini. Politika Europske središnje banke u tom pogledu predstavlja pozitivan razvoj." Mario Draghi je temeljnu kamatnu stopu ESB-a nedavno spustio skoro na nulu i najavio otkup vrijednosnih papira poduzeća i banaka koje su još donedavno važile kao "bezvrijedne".

Hoće li premijer Renzi moći progurati svoje ambiciozne reforme i doista ostati još 1.000 dana na funkciji, ekonomski stručnjak Tito Boeri ne može reći s obzirom na unutarnjopolitičko nestabilno stanje u Italiji i stalnu mogućnost održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora. "Doista se nadam da će to na kraju uspjeti. Te stvari se ovdje u Italiji moraju primijeniti, ali je i inicijativa EU-a izuzetno važna." Obazirući se, s tim u svezi, na susjednu Francusku, Tito Boeri navodi da su ekonomske brojke za Italiju, doduše, lošije nego one u Francuskoj, ali "mi smo makar već počeli s reformama, na primjer s mirovinskom, o kojoj Francuska još uvijek tek priča."

Ovoga petka ministri financija EU-a na neslužbenom sastanku u Milanu raspravljaju o daljnjim putevima koji eventualno vode iz recesije i o opasnosti od deflacije. Italija se želi zalagati za povoljnije izračunavanje deficita tako što se investicije u obrazovni sektor ili infrastrukturu ne bi brojale. Francuska je već najavila da se neće moći držati ispod deficitarne granice. A Njemačka: kancelarka Merkel je u srijedu (10.9.) najavila da se Europa mora pridržavati dogovorenog kursa štednje. Tako da će na tom području talijanski premijer morati uložiti još dosta napora kako bi Njemačku "smekšao".