Teturanje medija u neizvjesnu budućnost

Odluka izdavačke kuće Axel Springer je iznenadila čak i ovdašnje novinare. Jer među listovima koje su prodani su i oni s kojima je Axel Springer postao ono što jest: jedan od najvažnijih izdavača Njemačke i jedan od najvećih u Europi.

Među prodanim naslovima je i časopis Hörzu, praktično prvijenac Axela Springera kojim je još 1946. "ubrao vrhnje" pišući o tračevima i zvijezdama medija koji se tada sve brže širio, televizije. 1948. je isti izdavač počeo izdavati Hamburger Abendblatt, prvi dnevni list Njemačke kojeg više nisu nadzirali saveznički cenzori. Ali procjena izdavačke kuće iz Hamburga jest kako lokalni listovi više nemaju osobitu budućnost.

Time je ova izdavačka kuća praktično ostala samo sa svojim glavnim proizvodima, tabloidom Bild (koji prati i brojna magazinska izdanja, od sporta do računala i automobilizma) i "ozbiljni" list Die Welt. Iako sam Axel Springer A.G. nije obrazložio svoju poslovnu odluku, glasnogovorniku njemačkog novinarskog društva DJV Hendriku Zörneru se čini kako se "čitava strategija okreće prema online-aktivnostima koncerna. Tu se ne misli samo na portal vijesti poput Bild.de, nego i zabavne stranice s kojima izdavačka kuća zarađuje novac."

Pretvaranje u "digitalnu svaštarnicu"

Jer, ta izdavačka kuća se već dugo bavi raznim oblicima elektronske trgovine: prodaje automobile, smještaj i turističke usluge, posreduje u nekretninama, pronalaženju zaposlenja... Doduše, u tom sektoru Axel Springer nema portal koji bi doista dominirao tržištem - makar je poznato da u e-trgovini vlada takozvano "Google načelo": najveći "grabi" gotovo sve, a svi konkurenti se moraju zadovoljiti mrvicama sa stola. Ali obzirom na niske troškove se izdavačkoj kući ipak očito isplati baviti i takvim poslovima.

No ostaje pitanje, što ostaje od Axela Springera kao izdavačke kuće pa makar mu najznačajniji list i bio tabloid Bild. Tako su se oglasili mnogi konkurentski mediji i glavni urednik lista Süddeutsche Zeitung Kurt Kister se u listu oprašta od izdavačke kuće Axel Springer riječima kao se taj izdavač "na žalost pretvorio u digitalnu svaštarnicu". I novinar lista Spiegel Janko Tietz sluti kako će se Springeru "osvetiti ova prodaja" obzirom da se izdavač oprašta od novinarstva i od svojih vlastitih korijena.

S druge strane i poslovno uzevši, ova odluka izdavačke kuće Axel Springer nipošto nije nerazumna - i možda dolazi čak u posljednji trenutak. Jer, Njemačka je još uvijek zemlja čitača novina: svakog dana 45,5 milijuna građana ove zemlje otvara "svoje" novine - ali to je milijun manje nego što ih je bilo još prošlog ljeta.

Prodati sad ili propasti sutra

Naravno, ovdje govorimo o tiskanom izdanju: svi eksperimenti s elektronskim izdanjima tiskanih medija su do sada polučili tek skromne rezultate. Doduše, osobito mladi čitatelji više ne znaju što da počnu s papirnatim izdanjima i sakupljaju informacije na internetu - ali tamo ima (još uvijek) dovoljno ponuđača koji sadržaje nude besplatno.

Novine nisu mrtve i to pokazuje čitav niz listova koji ustrajno prkose svakojakoj digitalizaciji. Ali to su redom "ozbiljni" listovi poput Die Zeita ili nedjeljnog izdanja Frankfurter Allgemeine Zeitung. Takav list Axel Springer zapravo nikad nije uspio niti stvoriti - makar se uporno trudi listom Die Welt.

Utoliko nije nepametno prodati sve te listove dok još zarađuju novac - i dok se za te naslove može dobiti dobra cijena. Povrh toga, Njemačka još uvijek uglavnom uspijeva prkositi krizi koja potresa Europu, prihodi od reklama još uvijek donekle stižu i doista se čini kako Axel Springer A.G. za ove naslove nikad više neće dobiti toliko novaca.

Medijska skupina Funke je poznata i u Hrvatskoj (možda poznatija pod starim nazivom WAZ Mediengruppe) kao suvlasnica Europapress Holdinga. Axel Springer A.G. joj je ovim ugovorom koji stupa na snagu prvim danom slijedeće godine prodala, osim lokalnih listova Hamburga i Berlina, praktično i sve magazine vezane uz televiziju kao i sve specijalizirane časopise za žene. Ta izdanja su zapravo i prošle godine ostvarila dobit od oko 512 milijuna eura, tako da je i medijska skupina Funke spremna platiti za te naslove čak 920 milijuna eura.

Što će im još i ti naslovi?

Doduše, do slijedećeg ljeta grupa Funke treba platiti "samo" 660 milijuna eura - ostalo će biti pozajmica izdavačke kuće Axel Springer konkurentu iz Essena. Ali treba vjerovati kako grupa Funke zna što čini - mada i medijskim stručnjacima nije baš previše jasno, što bi to trebalo značiti. Naime, kod časopisa za žene Funke izdaje već čitav niz naslova (Die Aktuelle, Echo der Frau, Frau Royal, Zeit für Mich - da navedemo samo neke), a sad dolaze još i Bild der Frau i Frau von Heute izdavača Axela Springera.

Slično je i s časopisima za televizijski program: Springerovi Hörzu, TV Digital, Funk Uhr i Bildwoche dolaze pravoj biblioteci časopisa koje već izdaje grupa Funke: TV direkt, TV für mich, Gong, Bild + Funk, nurTV, SuperTV, TVSudoku... Sve u svemu, čak se i glasnogovornik njemačkog novinarskog društva Zörner "tiho nada" kako bi se mogao umiješati njemački ured za zaštitu tržišne utakmice. Jer, on bi mogao spriječiti prodaju obzirom da već prijeti monopolski položaj grupe Funke.

Čarobna riječ "sinergija"

U takvim medijskim fuzijama se kupac, osim osvajanja dijela tržišta koji je do tada pripadao konkurenciji, obično nada "pozitivnim učincima sinergije" - odnosno uštedama kad se sa zajedničkim resursima izdaje niz listova. To se osobito odnosi na kupljene lokalne listove Hamburger Abendblatt i Berliner Morgenpost gdje se nada iste sadržaje, na primjer dopisnika, plasirati u još dužem nizu lokalnih listova.

Ipak, i grupa Funke i njemačka javnost su se već uvjerile kako to - ne funkcionira uvijek. Lokalni listovi se prodaju zbog kvalitetnih članaka o lokalnim zbivanjima, ali i za takve teme trebaju iskusni novinari. Ako se samo štedi i "prepisuje" iz drugih novina istog koncerna, onda i naklada pada. To se dogodilo i u lokalnom listu Westfälische Rundschau grupe Funke tako da je prije nekoliko mjeseci odlučila - obustaviti izlaženje lista, a oko 150 novinara je ostalo na cesti.