Tko ima pravo a tko ne na njemačke mirovine?
4. kolovoza 2013
U Njemačkoj raditi a u domovini provesti mirovinu – mnogi strani radnici sanjaju o ovom modelu. Mnogi su ga već uspijeli provesti u djelo, a njihov se broj i povećava. U godini 2011. oko 4,2 milijuna stranaca uplaćivalo je u njemačka mirovinska osiguranja. To je prema statistikama gotovo 230.000 više osoba nego u godini prije. Njemačko mirovinsko osiguranje sada polazi od toga da će se ova brojka tijekom 2013. još više povećati. Razlozi su zapravo vrlo jednostavni. S jedne strane, od 2011. godine njemačko se tržište otvorilo građanima osam zemalja članica EU-a, a od 2014. godine njima će se pridružiti još dvije zemlje: Rumunjska i Bugarska. S druge strane pak, ovome je pridonijela i gospodarska kriza zbog koje su mnogi radnici s juga Europe stigli u Njemačku na rad. Prema službenim podacima, 2012. godine je u Njemačku stiglo oko milijun novih radnika, što je u usporedbi s 2011. godinom povećanje za 13 posto. Među njima je se posebno povećao broj osoba iz Španjolske.
Tko ima pravo na mirovinu?
Svatko tko radi za neko njemačko poduzeće, u pravilu je dužan uplaćivati u socijalna osiguranja. 18,9 posto odlazi u Mirovinsko osiguranje a oko 2,05 za osiguranja za njegu. Polovicu ovih iznosa plaća poslodavac, ostatak sam zaposlenik.
Tijekom godina se ovaj na prvi pogled mali iznos naravno može pretvoriti u pozamašnu brojku. No, usprkos tome, od uplaćivanja u ova osiguranja ne profitiraju na kraju svi stranci jednako. „Najvažnija je razlika u tome, je li riječ o radniku koji dolazi iz jedne zemlje članice EU-a ili ne“, kaže Reinhold Schnabel sa Sveučilišta u Duisburgu. On dodaje kako unutar EU-a sve zemlje i njihovi državljani moraju imati ista prava i biti tretirani na isti način. To znači da jedan radnik iz Portugala ili Grčke ima jednaka prava kao i radnik iz Njemačke. Svaki građanih EU-a ima dakle pravo na mirovinu iz Njemačke, naravno ukoliko je uplaćivao u ovdašnje Mirovinsko osiguranje.
No, i ovdje postoje iznimke, ovisno o tome koliko dugo je netko radio u Njemačkoj. Naime, ukoliko je riječ o razdoblju kraćem od pet godina, osoba nema obavezno pravo na mirovinu. No, uplaćen novac ipak nije izgubljen. Radnik u tom slučaju mirovini koju će dobivati u domovini može dodati mirovinski iznos iz Njemačke. Druga je mogućnost – isplata cjelokupnog iznosa odjednom. To je moguće u trenutku odlaska u mirovinu, no zamka je u tome što će tako dobiti isplaćen samo onaj dio koji je sam uplaćivao, a ne i dio koji je tijekom godina za njega uplaćivao njegov njemački poslodavac. Ukoliko se ipak odluči za mirovinu, tada će dobivati oba dijela.
Ovim pravilima su zapravo najviše pogođeni radnici koji ne dolaze iz EU-a. S nekim zemljama, kao što je primjerice, Turska, Njemačka je sklopila bilateralni sporazum o mirovinama. Prema njemu se građanima ove zemlje zbrajaju obje mirovine, odnosno, oni imaju pravo na dobivanje penzije kako u Turskoj tako i u Njemačkoj. Što se drugih zemalja tiče, ovdje obično situacija ovisi od slučaja do slučaja. Neki će na kraju dobiti svoju njemačku mirovinu, neki ne. „To je vrlo složen proces. Postoji puno pravila i posebnih uredbi. Stvar je u tome da se mora voditi računa o različitim pravnim sustavima“ kaže Schnabel.
A što je osiguranjem za njegu?
Uplaćivanje u osigiranje za njegu je u Njemačkoj također nešto što se mora. No, ovdje će tek samo rijetki stranci imati pravo na njegovu isplatu. Točnije, pravo će imati samo oni u čijim zemljama također postoji ova vrsta osiguranja. Neke EU zemlje, kao recimo Nizozemska, ovo osiguranje uopće ne poznaje. Znači nakon odlaska u mirovinu i povratka u domovinu, većina radnika će izgubiti iznos koji su u Njemačkoj godinama uplaćivali. U ovom slučaju Njemačka niti s jednom zemljom nije sklopila bilateralne sporazume.