Tko je bio Alfred Nobel?
20. listopada 2008Alfred Nobel izumio je dinamit. To je općepoznata stvar. Isto tako svi znaju i da je on od ogromnog bogatstva kojeg je tim patentom zaradio, ustanovio Nobelovu nagradu. I to posthumno, kao nasljeđe za čovječanstvo, budući da nije imao vlastitih nasljednika. U oporuci koju je napisao godinu dana pred smrt 10. prosinca 1896. stoji: "Ovaj kapital, kojim će izvršitelj oporuke operirati u sigurnim vrijednosnicama, trebao bi biti temelj za fond čija će godišnja kamata biti podijeljena kao nagrada onima koji su u protekloj godini učinili najviše koristi za čovječanstvo. Kamata će biti podijeljena na pet jednakih dijelova..."
Zdravica švedskog kralja
Od 1901., pet godina nakon smrti Alfreda Bernharda Nobela, svake se godine 10. prosinca dodjeljuju Nobelove nagrade. U glavnom gradu Norveške, Oslu, dodjeljuje se nagrada za mir. Nagrade za fiziku, kemiju, medicinu i književnost u glavnom gradu Švedske Stockholmu predaje osobno švedski kralj. Pri tome, tradicionalno, kralj održi zdravicu pokrovitelju i donatoru u čast: "Dame i gospodo, nazdravimo svi u čast velikog darovatelja Alfreda Nobela!"
No tko je bio Alfred Nobel, kojeg se svi redovito prisjećaju na dan njegove smrti 10. prosinca, a ne, kao što je to inače uobičajno, na dan rođenja 21. listopada? Njegov njemački biograf profesor kemije iz Bonna Fritz Vögtle kaže: "On je sigurno bio jedan od najbogatijih ljudi tog vremena. Ustanovio je ogromne tvrtke u Švedskoj i po cijelom svijetu, bio je poslovni čovjek i neprestano je bio na putu. No isto se tako i dalje bavio fizikom i kemijom".
Pronalazak plaćen bratovim životom
Svojim interesom za fiziku i kemiju izgradio je i vlastito bogatstvo. Nobela je još kao mladića njegov imućni otac poslao u inozemstvo. U Parizu je mladi Alfred upoznao talijanskog kemičara Ascania Sobrera. On je tri godine ranije bio otkrio visokoeksplozivni nitroglicerin, no bio je uvjeren kako njegov pronalazak nikad neće moći biti upotrijebljen u praksi, jer je preopasan. Alfred Nobel bio je pak uvjeren da će ljudi jednog dana moći kontrolirano upotrebljavati nitroglicerin te je po povratku u Švedsku nastavio eksperimentirati s ovim eksplozivnim materijalom. Tijekom jednog takvog eksperimenta u eksploziji su poginuli njegov brat i nekoliko zaposlenika, što je Nobela proganjalo do kraja života.
Ratovi i zlatna groznica
Svejedno nije odustajao. 1867. konačno mu je uspjelo složiti eksploziv kojeg je mogao kontrolirati te ga je patentirao pod imenom dinamit. Dinamitom i još jednim kasnijim patentom, praskavom želatinom koja je bila još moćnija od dinamita, zaradio je bogatstvo koje je kasnije ostavio u nasljeđe kao zakladu. I danas mu se predbacuje da je novac zaradio na ratu, ali oba ova patenta korištena su prije svega pri miniranju u rudnicima. Zlatna i dijamantna groznica bile su glavni uzrok potražnje. Vrijednost Nobelova bogatstva do njegove se smrti popela na više od 31 milijun švedskih kruna. Kamate na kapital iz ove zaklade, koje u međuvremenu iznose milijun i sto tisuća eura za svaku od pet nagrada, prema želji Alfreda Nobela, dodjeljuju se kao međunarodno priznaje za izuzetna dostignuća u službi čovječanstva.
"Samo najzaslužnijima"
Nobel je u svojoj oporuci napisao: "Moja je izričita želja da se pri dodjeli nagrade ne gleda na pripadnost naciji, tako da nagradu dobije najzaslužniji." U oporuci također stoji tko je zadužen za dodjelu nagrade. Švedska kraljevska akademija znanosti dodjeljuje nagrade za fiziku i kemiju, Institut Karolinska nagradu za medicinu, posebni odbor Norveškog paralmenta predaje nagradu za mir, a Švedska akademija nagradu za književnost.
Vječne kontroverze
Kada je 1999. nagradu dobivao njemački pisac Günter Grass, koji je u međuvremenu također postao kontroverzan zbog priznanja da je u mladosti bio pripadnik SS jedinica, on se ovako zahvalio: "Baš kao što se i Nobelova nagrada, čim zaboravimo na svu pompu koja je obilježava, temelji na otkriću dinamita ili kao što su ostala čovjekova otkrića, radilo se o cijepanju atoma ili o razotkrivanju gena, istovremeno svijet obogatila i unesrećila, tako i književnost dokazuje svoju eksplozivnu moć".
Alfred Nobel imao je sasvim poseban odnos prema književnosti. Njegova malo poznata drama "Nemesis", tragedija u četiri čina o žrtvi incesta, bila je tiskana tek kad je on već ležao na samrtnoj postelji. Nakon njegove smrti uništeno je cijelo izdanje i preostala su samo tri primjerka. Djelo je smatrano preskandaloznim te svetogrđem i njegova se eksplozivna moć očito smatrala snažnijom i od samog njegovog dinamita. Ova je drama ponovno objavljena tek u svibnju 2003.