Tko prodaje oružje Sirijcima?

Europski ministri vanjskih poslova produžili su embargo na izvoz oružja u Siriju za još tri mjeseca. U tu zemlju moći će se uvoziti samo vojnu opremu koja nije namijenjena ubijanju (pancirne košulje, detektori za mine…). „U Siriji štošta nedostaje, ali oružja ima na pretek“, kaže luksemburški ministar Jean Asselborn. Europa i SAD zalažu se za odlazak Bašara al Asada s vlasti, ali ne žele slati oružje pobunjenicima jer strahuju da su mnoge pobunjeničke skupine zapravo militantni islamisti.

Relativni embargo

Promatrači su suglasni da aktualni embargo ima mnogo rupa. Vjeruje se da prije svih Saudijska Arabija i Katar pomažu pobunjenike financijski i oružano, dok je nejasna uloga Turske. „Postoje već isporuke preko zapadnih tajnih službi, ali o tome se malo zna“, kaže za DW Michael Brzoska, stručnjak za pitanja sigurnosti. Stručnjaci tvrde da pobunjenicima najhitnije trebaju protuzrakoplovne rakete kako bi mogli reagirati na zračne napade Asadove vojske, kao i minobacači. Jedino teško naoružanje koje imaju su protutenkovske mine.

S druge strane, sirijski režim i dalje može računati na oružje iz Rusije, smatra Brzoska, iako su isporuke smanjene kako bi se Bašar al Asad privolio na pregovore. Drugi put opskrbe ide iz Teherana preko radikalnog Hezbolaha. Čak i bez toga, režim u Damasku iz razdoblja Hladnog rata ima dovoljno vojnog materijala da produži građanski rat u nedogled.

Više oružja znači više žrtava?

Embargo na oružje, osim vojnih i političkih, ima i humanitarne i etičke dimenzije. „Protivnici izvoza oružja u Siriju vjeruju da svaka nova puška znači još krvavije sukobe“, navodi Michael Brzoska. „Do sada su se pobunjenici uglavnom borili malokalibarskim oružjem. Ako bi imali teško topništvo, razina nasilja bi se nesumnjivo podigla. S druge strane, protivnici embarga vjeruju da bi bolje naoružani oporbeni borci brže dobili rat, pa bi time ukupan broj žrtava bio manji“, kaže Brzoska.

Eyal Zisser, izraelski stručnjak za Siriju, naglašava moralni aspekt – pobunjenici, kaže, očekuju da im EU i SAD pomognu i naoružanjem. „Pobunjenici bivaju masakrirani od strane vladinih trupa. Bilo bi pošteno opskrbiti ih oružjem kako bi se mogli braniti od režima“, smatra Zisser. S druge strane, Zisser priznaje da je veliki problem što oporba u Siriji nije jedinstvena. „Nitko ne može predvidjeti u čijim bi točno rukama završilo isporučeno oružje.“

Strah od islamista

Najveću brigu Zapada upravo predstavlja mogućnost da oružje dospije do radikalnih islamista, kakvi su u velikom broju dio pobunjeničkih trupa. Radikalne grupe bi tako modernim oružjem mogle utjecati na poslijeratni poredak u Siriji, ali i koristiti to oružje za napade na ciljeve u SAD-u i EU-u. Michael Brzoska, međutim, smatra da Zapad trenutno nema nikakav pregled situacije, jer oružje stiže iz država Arapskog poluotoka. „Vjerojatno bi bolji instrument kontrole bio da zapadne države naoružavaju samo one skupine u koje imaju povjerenja“, smatra Brzoska.