Tko smije ostati u Velikoj Britaniji nakon Brexita?

„Jako sam zabrinut", priznaje njemački redatelj Jörg Tittel. „Odjednom se osjećam kao strano tijelo, a ja sam do sada ovu zemlju uvijek doživljavao kao svoju domovinu." Tittel je oženjen sa svojom britanskom kolegicom Alex Helfrecht. Imaju dvoje djece koja su rođena u Velikoj Britaniji. Ovaj Nijemac je jedan od mnogih građana država članica EU-a koji ne znaju kako će nakon Brexita izgledati njihov život u Velikoj Britaniji. I hoće li uopće tamo moći ostati.

Premijerka Theresa May je doduše naznačila da će prava državljana članica EU-a imati prioritet u predstojećim pregovorima o Brexitu, no to mnogima od njih nije dovoljno. Oni, njihove obitelji, kolege i poslodavci od britanske vlade su očekivali jamstvo za njihovo pravo ostanka u zemlji.

"Pljuska"

Redatelj Tittel to ustručavanje vlade doživljava kao „pljusku" ljudima poput njega, koji „plaćaju poreze, stvaraju radna mjesta i donose svoju kulturu".

Sergio Dias Figueiredo iz Portugala živi i radi već šest godina u Velikoj Britaniji. On je već podnio zahtjev za dodjelu trajne dozvole boravka da bi, kako kaže, „bio siguran". Ali njegov je zahtjev odbijen zbog formalnih nedostataka. „Zahtjev ima 85 stranica, a sada žele još potvrde o plaćenom porezu na plaću i detalje o kretanjima na mom bankovnom računu", žali se Figueiredo. „Meni se ne čini ispravnim da moram dati tako detaljne podatke o svom životu."

I finski ekonomist Tuomas Haanperä priprema dokumentaciju za isti zahtjev, ali cijeli taj složeni proces mu je već sada mrzak. Posebno ga smeta to što s dokumentacijom mora predati i svoju putovnicu, koju će dobiti nazad tek kada zahtjev bude riješen. „Jednostavno si ne mogu priuštiti da na neodređeno vrijeme nemam putovnicu", kaže Tuomas Haanperä.

Suprug je bio za Brexit

Drugi građani članica EU-a radije čekaju razvoj situacije, poput poljske komercijalistice Anne Doherty. Ona je, doduše, udana za Britanca i već deset godina ovdje živi, ali ipak ju zabrinjava njezin status. „Moj suprug i njegova obitelj su glasovali za Brexit. Oni su smatrali da se to mene ne tiče. Ali kako to mogu znati?" Doherty se boji da bi joj moglo biti uskraćeno pravo povratka ako jednom napusti Veliku Britaniju. „Ali najbolje je najprije pričekati."

Dodatnu nesigurnost izaziva i činjenica da nema pomoći državnih organa: tko želi podnijeti zahtjev, mora sam otkriti što mu je za to potrebno. Vivian Marangoni, Brazilka s talijanskom putovnicom, je odvjetnica. Kaže da se mnogi informiraju na Internetu i u društvenim mrežama. Ondje se razmjenjuju više ili manje pouzdane informacije, ali i grozne priče s navodnim lošim iskustvima.

Beskrajna neizvjesnost

Alastair Bayliss, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova, naglašava da su pravila i dalje ista te da se od listopada prošle godine 85 stranica zahtjeva za dodjelu stalnog boravka može ispuniti i na Internetu – mada se nakon toga zahtjev mora otisnuti i onda poslati poštom.

Colin Yeo, odvjetnik za migracijsko pravo, smatra da bi taj postupak mogao biti daleko jednostavniji. Prema njegovom mišljenju, Ministarstvo unutarnjih poslova ga je u proteklih dvije ili tri godine činilo sve složenijim. „Ranije gotovo uopće nismo imali stranke iz članica Europske unije", priča Yeo. No to se, prema njegovim riječima, znatno promijenilo donošenjem novih propisa o stjecanju državljanstva i izglasavanjem Brexita. „Ti su ljudi vrlo nervozni i ljuti zbog načina kako se postupa prema njima", kaže Yeo. „Trenutno je još potpuno nejasno kada, kako i koji status će biti priznat državljanima članica EU-a koji ovdje žive."

Na sve to Bernard Ryan, profesor migracijskog prava na Sveučilištu Leicester, ima samo jedan komentar: ako se svi zahtjevi budu obrađivali sadašnjom brzinom, onda će Ministarstvo unutarnjih poslova trebati 25 godina za obradu svih slučajeva.