Tko to maršira protiv izbjeglica?

Skoro polovica svih slučajeva rasističkog nasilja (61 od 130) prošle godine dogodila se u istočnim dijelovima Njemačke, mada tamo živi samo 17 posto njemačkog stanovništva. Treba sačekati statistike za ovu, 2015. godinu. Sve veći broj izbjeglica sigurno neće utjecati da se broj napada smanji. Ali, zašto je ksenofobija toliko izražena u istočnoj Njemačkoj, naročito u Saskoj?

Nema sumnje – desno orijentirani pokret Pegida je potaknuo ksenofobiju u Saskoj. Ne treba zaboraviti da se u gradovima i selima u zapadnoj Njemačkoj također pale objekti planirani za izbjeglice. Spomenimo samo nedavne napade u Bavarskoj ili Baden- Württenbergu. Međutim, u Saskoj to ipak ima drugačiju dimenziju. Ne samo da neonacisti, naoružani pivskim bocama i petardama, urlajući marširaju ulicama gradova istočne Njemačke, već ih prate i zabrinuti, stariji građani i mlade obitelji. Psihoanalitičar i pisac Hans-Joachim Maaz upozorava da se ne smije umanjivati problem i svoditi ga samo na nekolicinu desničara.

Loše integrirana istočna Njemačka

To je problem o kojem se u javnosti nerado govori. "U istočnoj Njemačkoj postoji veliki broj tzv. gubitnika ujedinjenja koji poslije 1989. godine nisu bili dobro integrirani. Taj problem se nastavlja kroz generacije, u obiteljima, jer i nova generacija je žrtva socijalnih uvjeta ili životne sredine", objašnjava Maaz. U njegovoj knjizi "Zastoj osjećanja" objavljenoj poslije ujedinjenja, taj psihoanalitičar opisuje razočaranje stanovništva Istočne Njemačke čija se očekivanja nisu ispunila nakon rušenja Berlinskog zida i pada željezne zavjese.

Te psihološke, duševne povrede su plodno tlo za bijes i mržnju. "Mržnja je u potrazi za objektom na kojem se može iskaliti bez opasnosti. Tražitelji azila su pogodni objekti jer su u posebnoj situaciji socijalnog stresa", kaže Maaz. Problem izbjeglica je realni problem u njemačkim gradovima na istoku zemlje – problem otežavaju preopterećene općine i nedostatak komunikacije s građanima.

Politolog Werner Patzelt ukazuje da je duboka vezanost stanovnika Saske za njihovu domovinu razlog i za rastuću zabrinutost i strah od stranaca: "Većina stanovnika identificira se sa svojom zemljom i želi da ona ponovo bude tako lijepa kao prije DDR-a i nacističkog razdoblja. Njima se čini da doseljavanje to kvari i jako se plaše i to naročito muslimanskih doseljenika.“ Takvo "ometanje preporoda Saske u prosperitetnu zemlju" mnogi ljudi ne prihvaćaju i pokušavaju, kako kaže ovaj politolog, opasnost otkloniti u ranoj fazi.

CDU ne nudi alternativu

Vlada savezne pokrajine Saske dugo je podcjenjivala tu mržnju, možda ju je čak i ignorirala. Od početka godine tisuće pristaša Pegide uzvikuje antiislamske i ksenofobične parole. Saski premijer Stanislaw Tillich (CDU) se u siječnju suprotstavio kancelarki Angeli Merkel izjavom da islam nije dio u Saske. Desničarska populistička stranka Alternativa za Njemačku (AfD) je, zahvaljujući antiislamskoj i kampanji protiv azila, u Saskoj osvojila mjesta u parlamentu. Nakon nedavnih nereda, Tillich bjesni na desnicu u Saskoj.

Patzelt u saskoj politici vidi suučesnika. Vladajuća Kršćanska demokratska unija (CDU), nadležna za "desni dio političkog terena", premalo se trudi da one koje može povuče s desnog ruba u razumne stranke. "Prvo je to stvorilo manevarski prostor za Nacional-demokratsku stranku Njemačke (NPD), kasnije za AfD. Tako se dogodilo da su mnogi prepušteni ekstremnoj desnici."

"Ne trivijalizirati problem"

Psihoanalitičar Hans-Joachim Maaz kaže da, iako je nužno usredotočiti pogled na određene regije, to ne smije poslužiti nijednoj strani za trivijalizaciju tog pitanja. Problem desničarskog ekstremizma nije specifičnost istočne Njemačke, već cijele zemlje i čitave Europe. To je, naglašava Maaz, "propust naše prošlosti".