Tko će na kraju platiti grčki dug?
24. listopada 2011Europski političari su donijeli odluku: banke će u procesu saniranja grčkih dugova morati preuzeti veći financijski teret. Predsjednik zone zemalja eura Jean-Claude Juncker govori o "osjetnom povećanju" udjela banaka u ukupnoj svoti koja će biti potrebna za spas Grčke od stečaja.
Otprije poznati rizik
No već su se sad javili oni koji smatraju da je čitav pogled na ulogu banaka u procesu spašavanja Grčke a time i eura , pogrešan. "Ne radi se o tomu koliko će banke platiti. Pitanje je koliko ćemo mi morati podržati banke. No na kraju krajeva su banke Grčkoj posudile novac i to je rizik koji je u tržišnoj ekonomiji uobičajan", kaže Hans-Peter Burghof, profesor za bankarsku ekonomiju na Sveučilištu u Hohenheimu.
Sličnog mišljenja je i njegov kolega sa Sveučilišta u Oxfordu Clemens Fuest. "Mislim da se radi o potpuno pogrešnoj perspektivi. Nekako se stječe dojam da političari banke na nešto prisiljavaju što banke nisu dužne učiniti što je potpuno pogrešno", smatra Fuest. On smatra da bi zapravo bilo ispravno kada banke u kranjem slučaju uopće ne bi dobile natrag svoj novac. "Potpuno je nepoželjno a i nepravedno kada bi banke dobile novac od poreznh obveznika", zaključio je ekonomist.
Dva ekstrema
Jedan ekstrem bi bio da banke u potpunosti natrag dobe svoj novac koji im duguje Grčka. Što se sad čini neprihvatljim je zapravo sve do srpnja bila jedina opcija koju se uzimalo u obzir.
Drugi ekstrem bi bio kada bi politika banke ostavila da se same snalaze sa svojim dugovima naspram Grčke. No u tom slučaju postoji opasnost da banke koje su angažirane u Grčkoj bankrotiraju. To bi sa sobom povuklo lavinu koja bi na kraju negativno utjecala i na ostatak gospodarstva. Srednje rješenje je dakle da se banke odreknu jednog dijela duga.
Ugledni njemački ekonomist Paul Kirchoff smatra da je to najmanje što bi banke trebale učiniti. "Vjerovnici koji su Grcima davali kredite i na temelju toga ostvarivali visoku dobit se sada moraju pomiriti s tim da možda neće sve uloženo dobiti natrag", rekao je Kirchoff u za Bavarski radio.
Strah od recesije
I djelomični oprost dugova bi mogao snažno oslabiti neke banke, pogotovo one manje. No banke su ovako i onako prisiljene na suradnju. "Političari u svakom trenutku mogu reći: ako vam se ne sviđa ova opcija onda se sami pozabavite Grčkom i tražite od nje novac", kaže Clemens Fuest.
No dojam da su banke ovisne o tomu što će političari reći je pogrešan. Ovisnost je uzajamna. Banke koje dospiju u nezavidan položaj neće više biti u stanju posuđivati novac poduzetnicima ali i potrošačima što svakako ne može biti u interesu politike jer takvo stanje stvara opasnost od recesije. "Važno je da se politika pobrine za to da banke dođu do kapitala", smatra Fuest. Pred bankarima i političarima je dakle faza dugotrajnog pregovaranja.
Autor: Marco Müller (N. Kreizer)
Odg. ur.: S. Matić