Tko će zaustaviti teror desničarskih Izraelaca?

Ponavlja li se u Izraelu povijest na fatalan način? "Nasilje uništava temelje izraelske demokracije. Zato ono mora biti osuđeno, izbrisano i izolirano", bio je uvjeren bivši izraelski premijer Jichak Rabin. Nedugo nakon što je to izjavio na Trgu kraljeva u Tel Avivu, pogodila su ga dva metka iz pištolja Beretta u trbuh i prsa. Ubojica je bio židovski terorist Jigal Amir i njegov atentat 1995. je čitavo izraelsko društvo povukao u duboku krizu.

Danas se mnogi stanovnici Izraela sjećaju tog doba, a provalija između ekstremne desnice i liberala u toj zemlji ne samo da nije nestala, nego je postala još dublja i čini se nepremostiva.

Prošlog četvrtka (30.7.) je jedan ultraortodoksni Židov nožem napao sudionike Parade ponosa u Jeruzalemu i jedna šesnaestogodišnja djevojka je u nedjelju podlegla ozljedama. U noći na petak su, po svemu sudeći radikalni židovski naseljenici, podmetnuli požar u jednoj kući palestinske obitelji kod Nablusa. Jedna beba je izgorjela, a brat i roditelji bebe su još uvijek u životnoj opasnosti.

Mržnja i u političkom vrhu

"Nema jednog jedinog izraelskog političara, od krajnje ljevice pa do ekstremne desnice, koji odobrava ove zločine i užasna ubojstva", tvrdi Gideon Aran, profesor sociologije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Ali i prije toga su se od političara s krajnjeg desnog spektra uvijek iznova čule izjave mržnje, rasizma ili netrpeljivosti protiv homoseksualnosti.

"Ima samo nekolicina 'luđaka' koji čine tako nešto", objašnjava nam profesor. "Ali postoji savez, sakriven i često bez izrečene namjere na emocionalnoj razini i s 'razumnim' i konvencionalnim pripadnicima političke desnice. Taj savez seže sve do vladajuće koalicije."

A raspoloženje u tom "savezu" je desno kako još nije bilo u gotovo sedamdesetogodišnjoj povijesti Izraela. Doduše, premijer Benjamin Netanjahu je najavio "svim silama se boriti protiv fenomena mržnje, fanatizma i terorizma, bez obzira s koje strane dolazio", ali su se i od njega čule izjave koje nešto drugo govore.

Tako je i na dan kada je posljednji puta bio izabran 17. ožujka ove godine upozorio svoje birače na opasnost od Arapa koji žive u Izraelu i koji "u čoporu jurišaju na glasačke kutije". Tom izjavom je izazvao brojne kritike u inozemstvu, ali ništa nije pomutilo njegovu izbornu pobjedu.

Od pripadnika njegovog koalicijskog partnera, stranke Židovski dom, ne čuju se samo prikriveni, nego otvoreni rasistički, antiarapski i homofobni stavovi. Tako je i današnji izraelski ministar pravosuđa Ajelet Shaked podigao prašinu u javnosti kad je 2014. na svom Facebooku postavio citate jednog izraelskog autora koji palestinske mališane naziva "malenim zmijama", a opravdava se i bombardiranje civila na palestinskoj strani.

Nije isto koje je vjere žrtva

Niti nakon ovih najnovijih napada i ubojstava se ne čuje samo ogorčenje. Tako stranački kolega ministra pravosuđa i zastupnik u Knesetu Bezalel Smotrich te pozive na kažnjavanje počinitelja zove "bizarnim, nedemokratskim lovom na vještice". Od njega su se i prije čule homofobne izjave pa je tako i taj mimohod nazvao "Paradom beštija".

Ipak i među ekstremnim židovskim krugovima postoji oštra granica gdje nije isto ako je žrtva bio Arap - čak i beba, ili je žrtva bila Židovka - pa makar prosvjedovala za prava homoseksualaca, objašnjava nam sociolog Aran: "Mnogi od njih nikad neće napasti nekog Židova. To je crvena linija koja godinama nije bila pređena." No i među njima ima onih kojima smeta takva seksualna sloboda pa tako je taj incident izazvao i podjelu u redovima radikalnih haredija, ultraortodoksnih Židova. Ipak, Aran nas upućuje kako tu "golema većina osuđuje taj događaj i smatra se krivim i odgovornim, barem tako govore u javnim nastupima".

Slično je i u redovima izraelskih doseljenika i ortodoksnih nacionalista kada je riječ o napadu na palestinsku obitelj: "Većina osuđuje taj zločin i to ubojstvo bebe u Dumi. Ali i tu ima pojedinaca koji podržavaju počinitelje", objašnjava nam profesor sociologije. Čini mi se da takva nasilnička djela slabe i čitav pokret židovskih naseljenika jer su neprihvatljivi za politički umjerenije naseljenike.

Hoće li se nešto promijeniti?

Sve u svemu, izraelska vlada je doista najavila da će poduzeti konkretne korake i protiv židovskih ekstremista, baš kao što to čini i protiv palestinskih. Tako je ove nedjelje izraelska vlada donijela odluku da i protiv židovskih stanovnika mogu biti primijenjene mjere "protiv terora" - što znači da sumnjive osobe mogu biti uhićene i saslušavane bez podizanja optužnice i prava na obranu.

Jer nema sumnje kako su ovi izljevi mržnje i nasilja duboko uznemirili izraelsku javnost: ovog vikenda je na ulice izašlo na tisuće građana, a na prosvjedima u Tel Avivu se okupljenima obratio i Nasser Dawabshe. On je ujak ubijene bebe i prosvjednicima je poručio: "Zahtijevamo kraj patnji našeg naroda. Želimo da se vatra ugasi." Mjesto gdje su prosvjedi bili održani je upravo bivši Trg kraljeva. Danas se taj trg u Tel Avivu zove Trg Jichaka Rabina jer je tamo 1995., nedugo prije nego što je bio ubijen, govorio o nadi da će konačno nastupiti mir.