Tri koraka naprijed, jedan nazad

Viktor Orbán je populist od glave do pete. On je politički buldožer koji krati demokratska prava kad god mu to odgovara. No on je istodobno i političar koji osjeti promjene raspoloženja građana i oportunistički na njih reagira.

Njemu i njegovoj desno-konzervativnoj stranci Fidesz je potpuno svejedno što je Mađarska na svim listama koje govore o stanju na polju ljudskih prava pala prilično nisko i što se nalazi u društvu takvih zemalja kao što su Hong Kong, Nikaragva i Sijera Leone. I na činjenicu da se prosvjedima protiv najavljenog poreza na Internet priključivalo sve više građana, Orbán je gledao s nepovjerenjem. Ali je reagirao brzo. “Grozna ideja”, kako je europska povjerenica za digitalni razvoj Neelie Kroes nazvala najavljeni porez, je povučena. No samo zasad.

Drastične kazne i izvanredni porez

Već godinama Vlada zajedno s, premijeru vrlo odanim, Državnim uredom za medije, pokušava ušutkati kritične medije. I to zakonima, oduzimanjem koncesija i porezima. Prosvjedi kod kuće i u inozemstvu su u pojedinim slučajevima polučili uspjeh. Tako je višestruko pokušavano radio postaji „Klubradio“ oduzeti koncesiju. Sada se ova oporbena postaja može pohvaliti koncesijom na neodređeno vrijeme. No to Vladu ne sprječava dalje vršiti pritisak na neposlušne medije i prijetiti im drakonskim kaznama u slučaju objavljivanja sadržaja koje Vlada doživljava kao „klevetanje“. Kao jedna od takvih mjera se spominje i ljetos uvedeni porez na prihode od reklama u visini od 40 posto.

Internet je u Mađarskoj od posebne važnosti. U sjeni sve izraženije državne kontrole medija (EU povjerenica za pravosuđe Viviane Reding govori o „Putinizaciji“) posebno su društvene mreže dobile na težini i važnosti. Tako se trenutno na Twitteru #hungary4democracy vode rasprave kakve u klasičnim medijima više nisu moguće. Na Facebooku se na sličnim forumima okupljaju stotine tisuća ljudi. Nije ni čudo da je vladajućima Internet trn u oku.

Čačkalica ili atomska bomba?

Da je porez na Internet „zasad“ povučen, zvuči isprva kao dobra vijest ali ne i vijest koja daje povoda za opuštanje. Jer Orbán je prvo načinio tri velika koraka u smjeru maltretiranja medija da bi zatim odstupio za jedan. Orbán doduše ima i ovako problema preko glave i tu se prije svega misli na ogromnu rupu u proračunu (koju je sam skrivio) i koju prvo treba zakrpati. I jednu demokratsku javnost koja zbog drastičnih mjera štednje sve češće dvoji u kompetenciju Vlade. Zato će ta ista Vlada uvesti nove poreze. „Nacionalne konzultacije“ na kojima bi se trebalo odlučiti o novim mjerama su planirane za siječanj. I Orbán će i dalje gaziti svom snagom po pravima medija.

Postoji samo jedna instanca koja Orbána može zaustaviti u njegovom naumu: Europska unija. No EU je već i kritizirao, osuđivao i prijetio službenoj Budimpešti, a da se ništa značajnog nije dogodilo. “Nama na raspolaganju stoje ili čačkalica ili atomska bomba”, primijetio je liberalni zastupnik Europskog parlamenta Alexander Graf Lambsdorff komentirajući odnos Bruxellesa prema Mađarskoj. Možda je došlo vrijeme da EU odloži čačkalicu.