Trnovit put do njemačke putovnice
5. svibnja 2009Nezir Trgo poseže za ogrtačem i iz džepa ponosno vadi njemačku putovnicu. Državljanstvo je bio odlučio zatražiti, nakon što je osam godina proveo u zemlji koja mu je pružila utočište pred sarajevskim vihorima rata. U tome ga nije mogla sputati sva birokracija ovog svijeta. "Prvi postupak je bilo prikupljanje dokumenata potrebnih za podnošenje zahtjeva s prijevodom istih na njemački jezik. Tome valja pribrojiti čekanje odgovora od migracijske službe, što traje oko pola godine. Nakon pozitivnog odgovora slijedi ispis iz bosanskohercegovačkog državljanstva, što traje od sedam do 14 dana. Treći dio traje također oko pola godine. Ovo je možda poseban slučaj s državljanima BiH, jer se prije svega radi o sporosti službi u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske. Obavlja se provjera eventualnog postojanja dvojnog državljanstva. Mislim da su tu hrvatske službe neažurne, odnosno da previše otežu izdavanje ovih dokumenata", prisjeća se Trgo.
U strahu od integracijskog ispita
Na kraju je sve ipak dobro završilo. Od tada su prošli mjeseci i godine. Pitanje je, međutim, bi li se Nezir Trgo istim elanom i danas upustio u postupak stjecanja njemačke putovnice. U Njemačkoj se općenito sve manje stranaca odlučuje za njemačko državljanstvo. Broj doseljenika koji su dobili njemačku putovnicu je između 2000. i 2007. godine sa 187.000 pao na 113.000 – ili za oko 40 posto. Za proteklu godinu još nema službenih pokazatelja pa se zastupnica stranke Ljevice u Bundestagu Sevim Dagdelen sama dala na računanje. Ta je parlamentarka turskog porijekla došla do rezultata da je broj stranaca koji su postali njemački državljani prošle godine pao za daljnjih 18 posto. "Groteskno je da savezna vlada stalno ističe karakter Njemačke kao integracijske zemlje s kulturom dobrodošlice i tradicijom izdavanja njemačkih putovnica strancima. To jednostavno nije istina. Mnogi se više niti ne usude podnijeti zahtjev za upis u njemačko državljanstvo, jer se boje da neće uspjeti, da su zapreke previsoke."
Mudra politika? Ili demagogija?
Tko god želi steći njemačko državljanstvo, od 2007. godine mora zadovoljiti nekoliko dodatnih kriterija. Prvi je neprekidni boravak u Njemačkoj najmanje zadnjih osam godina uz posjedovanje odgovarajućih papira. Drugi je zajamčen prihod (od vlastitog rada) odnosno neovisnost o socijalnoj pomoći čak i za osobe mlađe od 23 godine. Osim toga, zainteresirani ne smiju biti policijski gonjeni ili kažnjavani, moraju dokazati poznavanje njemačkog jezika te položiti poseban pismeni test s tridesetak pitanja o njemačkoj povijesti, kulturi i društveno-političkom poretku. Gotovo da nema kandidata koji je pao na ispitu, zadovoljno konstatira savezna vlada, pronalazeći u tome potvrdu ispravnosti svoje integracijske politike. O čistoj demagogiji i (samo)zavaravanju govore kritičari. Mnogi se slabije obrazovani doseljenici niti ne usude podnijeti zahtjev za upis u njemačko državljanstvo u strahu od ispita.
Stariji doseljenice nemaju šanse
"A upravo su to ljudi koje bismo htjeli integrirati u njemačko društvo. Problem nisu obrazovani doseljenici koji se svjesno i samouvjereno odlučuju za njemačku putovnicu, već su to neopredijeljene osobe koje želimo pridobiti za našu zajednicu. Upravo su oni zastrašeni ovakvim signalima", napominje povjerenik Senata grada Berlina za integraciju stranaca Günter Piening. Osobito omražen među migrantima je jezični test. Znati se predstaviti, navesti adresu stanovanja i zemlju porijekla ili imena poznanika više nije dovoljno. Kome je njemačka putovnica san, na njemačkom jeziku mora znati i opisati svoja maštanja, obrazložiti svoje svjetonazorne stavove... – osobito za starije doseljenike koji nisu pohađali njemačke škole preteška, gotovo nesavladiva zadaća, smatra Piening: "Založio bih se da stariji migranti prve generacije državljanstvo mogu steći pod olakšanim uvjetima, s manjim jezičnim znanjima i novčanim prihodima."
Tko ne vlada njemačkim je nezvani gost
No, Maria Böhmer ni ne pomišlja na takvo što. Povjerenica za doseljenike i integraciju stranaca njemačke savezne vlade – unatoč padu broja zahtjeva za upis u njemačko državljanstvo – nipošto ne želi ublažiti kriterije za stjecanje putovnice. Ta konzervativna političarka, prema vlastitim navodima, diljem zemlje ubire pohvale za svoju ustrajnost na učenju njemačkog jezika: "U Hamburgu sam upravo sudjelovala na skupu na kojem mi je jedan doseljenik koji već 30 godina živi u Njemačkoj rekao kako su stranci koji nedovoljno vladaju njemačkim jezikom ravni nezvanim gostima." Böhmer ocjenjuje kako za pad zanimanja za stjecanje njemačkog državljanstva među doseljenicima ima mnogo razloga koje tek valja precizno proučiti.
Dvojno državljanstvo ne dolazi u obzir
Jedan od njih je, prema njezinom mišljenju, i činjenica da jedna velika skupina osoba stranog porijekla nije obuhvaćena statistikom. Radi se o djeci roditelja-migranata koji već osam godina žive u Njemačkoj. Ona dolaskom na svijet automatski stječu (i) njemačko državljanstvo. No, najkasnije kada postanu punoljetna, moraju se odlučiti za jedno od državljanstava. To znači da s navršenom 18. godinom života njemačku putovnicu smiju zadržati samo ako se odreknu svog prvobitnog, matičnog državljanstva. Taj takozvani opcijski model mnoge mlade doseljenike stavlja na kušnju savjesti. Sva nastojanja da im se omogući dvojno državljanstvo propala su zbog otpora jedne od velikih vladajućih stranaka – Kršćansko-demokratske unije (CDU) kancelarke Angele Merkel.
Autori: Bernd Gräßler/Mehmed Smajić/Goran Goić
Odgovorni urednik: Anto Janković