Trump okreće leđa NATO-u
22. ožujka 2017
Nevjerica, negodovanje, nerazumijevanje, to su još i najblaže reakcije. Političari u Washingtonu ne razumiju zašto Rex Tillerson ne putuje na sastanak ministara vanjskih poslova NATO-a. Umjesto toga, početkom travnja on leti za Floridu. Tamo će razgovarati šefovi država Amerike i Kine. Izgleda da to ne može bez Tillersona, koji se prije nekoliko dana vratio iz Pekinga. Veze s Kinom su za aktualnu administraciju očigledno važnije nego veze sa saveznicima.
Drukčije se ova odluka ni ne može tumačiti. To je politički signal koji slabi NATO. Jesu li i Amerikanci bezuvjetno privrženi transatlantskom obrambenom savezu? Prošle godine, tijekom predizborne kampanje, pojavile su se sumnje u to. Trump je NATO okarakterizirao kao „zastarjeli" model i istodobno najavio bolje odnose sa Rusijom. Sada su on i njegovi ministri više puta podvukli kako podržavaju NATO. Ali, Tillersonov nedolazak na sastanak ministara vanjskih poslova ponovo je probudio skepsu.
Špekulacije o motivima
O pozadini te odluke špekuliraju trustovi mozgova u Washingtonu. Jasno: o nečem takvom ministar obrane ne donosi odluku sam, nego to radi unutarnji krug moći u Ovalnom uredu. Tamo očigledno raste nestrpljenje da se dočeka prvi vanjskopolitički uspjeh predsjednika Trumpa.
Vanjskopolitička partija šaha
Jer, drukčije nego što je najavljeno, Meksiko ipak neće platiti gradnju zida na granici sa SAD-om. I planovi da se riskira novi početak s Rusijom i da se zajednički, na primjer, u Siriji, napadaju položaji Islamske države, odgođeni su – iz unutarnjopolitičkih razloga. Kongres istražuje moguće veze između Trumpovog izbornog tima i Moskve. Dokle god to traje, neće biti pokušaja približavanja Kremlju. Sada ponovo raste i zategnutost u odnosu s Iranom. Trump preispituje i nuklearni sporazum s Teheranom. Ali ipak ne želi odstupiti od njega. Tako u bilateralnim odnosima vlada mješavina nepovjerenja i čuđenja.
Ostaje Sjeverna Koreja. Njezin diktator Kim Džong-Un testira oboje: i nove rakete srednjeg dometa i lidersku snagu američkog predsjednika. Naposljetku, u predizbornoj kampanji Trump je bio najavio da će u odnosu s Pjongjangom pokazati manje strpljenja nego što je imao njegov prethodnik. Uvjet za oštrije postupanje prema Kimu Džong-Unu je suglasnost Kine. Oko toga se Tillerson trudio prilikom posjete Pekingu. Trump će to također učiniti kada se sretne sa svojim kineskim kolegom po dužnosti. I pored toga, izgledi na uspjeh su mali. Koliko god Kinezi bili nezadovoljni Kimom Džong-Unom: teško da će dozvoliti da budu zloupotrijebljeni kao oružje Washingtona. I tako će Trump i dalje morati čekati na svoj prvi vanjskopolitički uspjeh.