Turci dobro znaju što je vojni puč

27. svibnja 1960.: Vojska smatra da je demokratski poredak u Turskoj ugrožen i u vojnom udaru ruši vladu. Premijer Adnan Menderes i dva ministra u rujnu 1961. bivaju obješeni. Njegova vlada je prethodno smanjila prava oporbe i ograničala slobodu medija. Posljedica toga su bili studentski nemiri. Vojska je na vlasti ostala 17 mjeseci.

12. ožujka 1971.: Intervencija vojske se smatra odgovorom na rastući teror nasilnih grupacija ekstremne ljevice. Generali prisiljavaju premijera Süleymana Demirelana da podnese ostavku Godinu dana kasnije vojska ponovno postavlja civilnu vladu.

12. rujna 1980.: I drugi mandat Demirela završava pučem. Vojni vrh pod vodstvom generala Kenana Evrena proglašava ratno stanje kako bi zaustavio rušenje državnog autoriteta i teror desnice i ljevice. Uhićeno je oko 650.000 ljudi i veliki broj njih je pogubljen. Tek u studenom 1983. je vladavina vojske službeno okončana.

30. lipnja 1997: Politička intervencija, ali ne i pravi puč. Vojska prisiljava prvog islamističkog premijera Turske Necmettina Erbakana na ostavku. On je bio politički mentor današnjeg premijera Recepa Tayyipa Erdogana.