Dva svijeta na Kosu

Mala luka gradića Kosa na istoimenom otoku, pruža sve što si srce turista željnog grčke sredozemne idile može zaželjeti: jedrenjake, izletničke brodice, restorane s drvenim stolovima prekrivenim tipičnim stolnjacima s plavo-bijelim uzorkom. Tu je još i stara utvrda i mnogobrojni hoteli sa svim mogućim komforom uključujući i luksuzne bazene na krovu. No na kraju idilične uvale scene koje se nekako ne uklapaju u opću idilu. Na zelenoj površini uzduž promenade nanizali su se šareni, improvizirani šatori. Desetine iscrpljenih žena s djecom i muškaraca sjedi u hladu. Djeca se igraju s mačkama lutalicama. Pored njih prolaze europski turisti a poneki i fotografiraju.

"Ja kao pojedinac ne mogu učiniti ništa"

"Turisti i izbjeglice zapravo nemaju kontakta“, kaže Jeff Lauer iz Nizozemske. Njegova supruga je neki dan kupila vrećicu slatkiša i podijelila ih djeci u kutu uvale. Zahvalnost je bila velika. No to je sve od kontakata. „Stvarno je nekako čudan ovaj suživot izbjeglica i turista ovdje, no što je kao pojedinac mogu više učiniti“, sliježe ramenima Nizozemac. Kod kuće su ga prijatelji i poznanici odvraćali od odmora na Kosu. „No mi smo htjeli pomoći Grcima time što smo se odlučili za odmor u Grčkoj“, zaključuje Lauer.

„Turizam u opasnosti“

Vlasnik jednog hotela, koji želi ostati neimenovan, nije toliko ravnodušan prema novonastaloj situaciji na otoku. Njemu se požalila jedna turistica iz Velike Britanije kojoj je prisjeo ručak na terasi njegovog hotela kada su se oko terase počele motati izbjeglice. Zbog ovakvih priča su pojedini hotelijeri na otoku postali zabrinuti. To ide tako daleko da se jedan hotel nedaleko od grada Kosa čak na svojim internetskim stranicama reklamira sloganom: „Naše plaže su jamačno bez izbjeglica“. No ima i hotela koje profitiraju od aktualne situacije. Imućnije izbjeglice iz Sirije plate hotelsku sobu za vrijeme dok čekaju na registraciju kod vlasti.

Paraskos, bivši vlasnik jednog restorana, koji također ne želi otkriti svoje prezime, prenosi stav mnogih na otoku koji žive od turizma. „Uz svo razumijevanje za izbjegličke patnje moramo reći: oni ovdje ne mogu ostati. To bi otjeralo turiste“, kaže on. Možda turizam još nije propao, nastavlja, ali tko zna kako će se sadašnje slike s otoka odraziti na sljedeće sezone. Paraskos je prije svega ljut na grčke vlasti koje, kako kaže, nisu u stanju brže registrirati izbjeglice i omogućiti im put dalje na kopno. „Par autobusa, par trajekata i državnih službenika više i problem bi bio riješen“, kaže umirovljeni ugostitelj.

Volontiranje na odmoru

Kada je Hannah Pool, studentica iz Kölna, sa svojim dečkom stigla na Kos i vidjela patnje izbjeglica, odmah je promijenila svoje planove. Hannah govori jezik farsi i s obzirom da mnoge izbjeglice dolaze iz ovog govornog područja, se lokalnim vlastima ponudila kao prevoditeljica. U međuvremenu se brine o nekoliko obitelji. Posebice ju pogađaju svjedočanstva žena iz Irana i Afganistana. No Hannah se najviše brine oko trenutnih problema s kojima se suočavaju izbjeglice. Jedan od njih su i katastrofalni higijenski uvjeti. Za nju ovaj odmor nije više samo bezbrižnih nekoliko dana pod suncem ali je istodobno sretna da je mogla pomoći. Pita se jesu li izbjeglice svjesne što ih još čeka kada napuste Kos i upute se u smjeru Europe.

Navečer redovita trajektna linija napušta Kos u smjeru luke Pirej. Izbjeglice koje su danima čekale na registraciju smiju na kopno. Ukoliko si mogu priuštiti kartu za trajekt. Turisti u luci pijuckaju vino i promatraju kako se stotine izbjeglica provlače kroz zaseban ulaz na trajekt. Novine izvješćuju o sukobima domaćih i izbjeglica na otocima Kos i Lezbos. Noć kasnije nove izbjeglice su iz obližnje Turske došle na otok.