Turska kao zatvor poluotvorenog tipa
27. srpnja 2013Njihova izjava protiv njihove: turski premijer Recep Tayyip Erdogan je zemlju preobrazio "u zatvor poulutovorenog tipa" u kojem je novinarima nemoguće živjeti, stižu kritike iz najveće turske oporbene stranke (CHP). Tomu proturječi zamjenik premijera Bekir Bozdag tvrdeći da to nema veze sa stvarnošću.
No sigurno je jedno - da je od početka prosvjeda u Parku Gezi cijeli niz novinara izgubio posao. Prema podacima Turskog novinarskog udruženja (TGS), postoji 59 slučajeva takve vrste. "Do otkaza je dolazilo prije svega kroz politiku cenzure pojedinih medijskih tvrtki, kad se radilo o izvještavanju o prosvjedima u Parku Gezi", tvrdi TGS.
"Premijerova nazočnost guši novinare"
Ovog je tjedna otpušten i novinar Yavuz Baydar. On je zadnjih devet godina radio kao ombudsman za novine Sabah. Ove novine bliske vladi su svojim izvještavanjem o događanjima u Parku Gezi zakazale, tvrdi ovaj novinar. "Moja glavna zadaća je bila zaprimati žalbe, reakcije i prosvjede našeg čitateljstva te ih u kolumnama prerađivati. Otkako su bili započeli prosvjedi, dvije moje kolumne nisu bile objavljene", kaže ovaj novinar. Baydar je u Europi poznat kao liberalni kolumnist. Krajem lipnja ga je Europsko povjerenstvo pozvalo u Bruxelles da održi predavanje. Tamo je je kritizirao stanje u turskim medijima, priča Baydar.
Kad se vratio u Tursku, počeo je doživljavati prve očite oblike cenzure, tvrdi on: "Moja je kritika bila upućena na račun turskh medija. Oni između ostalih demoniziraju CNN Interantional, Al Jazeeru i Reuters kao dijelove međunarodne zavjere." Njegove su novine Sabah prije svega njemački tjednik Spiegel oštro optuživale zbog toga jer je objavio naslovnu priču o prosvjedima u Parku Gezi.
U turskoj nema TV-postaje koja bi "kao njemački ARD ili britanski BBC bili u službi javnosti". Za to je najviše kriv utjecaj premijera, smatra Baydar. "Mogi članovi Kabineta ne slažu se s načinom na koji izvršna vlast drži pod kontrolom medije, ali prisutnost i samovolja premijera koja sve plaši, guši medije", tvrdi ovaj novinar, koji je u međuvremenu izgubio posao.
Autocenzura iz straha
Kako tvrdi investigativni novinar Ahmet Sik turski tisak proživljava svoje najmračnije dane u zadnjih dvadeset godina."Cenzure je uvijek bilo. Ali ne mogu se sjetiti kad je postojala jača autocenzura nego danas. Ljudi gube svoja radna mjesta, kolumne i TV-programe", objašnjava on. On sam je u zatvoru proveo 13 mjeseci jer ga se optuživalo da pripada jednoj naoružanoj tajnoj skupini ("Erkenegon"), priča on.
Svih 64 novinara koji su prema podacima CHP-a trenutačno u zatvoru, nalaze se tamo zbog svog posla, objašnjava Sik. Njega su zbog rukopisa jedne knjige optužili za suradnju s teroristima.
Država vrši pritisak i ne prijeza ni od nasilja, kaže Sik. "Vidjeli smo tijekom prosvjeda. Šest ljudi je umrlo, među njima i jedan policajac. Mnogi su završili u bolnici", optužuje on i kaže da je za novinare trenutačno najbolje da ne rade u masovnim medijima. "Moji prijatelji koji tamo rade, gledaju od srama u pod."