Tvornica budućnosti

Prije gotovo stotinu godina simbol industrijskog napretka bili su visoki dimnjaci i ogromni, glasni teretni vlakovi, koji su transportirali čelik i ugljen. Prije četvrt stoljeća su to zatim bile automatizirane proizvodne trake, na kojima su radili roboti, a ne ljudi.

Tvornica budućnosti, pak, danas izgleda sasvim drukčije: u njoj rade roboti i ljudi ruku pod ruku, a iz dimnjaka se uopće ne bi trebao vidjeti nikakav dim. Osim toga, trebalo bi se za proizvodnju iskoristiti samo onoliko radnog materijala, koliko bi ga kao konačni proizvod na kraju napustilo tvornicu.

U Chemnitzu je institut Fraunhofer za alatne strojeve i tehniku pretvorbe (IWU) otvorio jednu takvu "uzornu tvornicu". Ona u svome nazivu novi kraticu „E3“. "Prvo ‚E‘ stoji za energetsku i resursnu efikasnost, drugo ‚E‘ za neutralnost po pitanju štetnih emisija, i treće ‚E‘ za uključivanje čovjeka u produkciju", pojašnjava Michael Cherkaskyy, inženjer pri Fraunhofer institutu.

Prestati s rasipanjem resursa

Jedan primjer za prvo „E“, znači energetsku i resursnu efikasnost, Cherkassky drži u ruci: jednu vrstu pogonske šipke, odnosno cilindrična pogonska osovina s jednim zupčanikom na njoj. "Proizvodni lanac za proizvodnju jedne ovakve pogonske šipke se skraćuje. Tako možemo uštedjeti na koracima u procesu i na vremenu."

Dosad su se takvi dijelovi oblikovali prvo u jednom tokarskom stroju. Zatim se metalnom glodalicom urezuju zubi u zupčanik. Pritom se stružu velike količine metala, koje se kasnije u kompliciranom procesu recikliraju.

U tvornici budućnosti takav metalni i drugi otpad uopće ne nastaje, jer se proizvodi ne izrezuju, već kuju, odnosno izlijevaju. Dakle, na primjer neki metal se zagrijava i oblikuje po želji i potrebi. A ugodan sporedni efekt takve proizvodnje je da ti dijelovi, kad ih se kasnije ugradi u automobil, nisu više tako glasni kao oni, proizvedeni klasičnim metodama, jer su površine glatkije.

Smanjenje emisije štetnih plinova

Kod drugog “E”, dakle neutralnost po pitanju emisije plinova i drugih štetnih tvari, radi se o tome da se stvara mala količina ispušnih plinova - na primjer kroz vješto ophođenje s raspoloživom energijom. To se u stručnom žargonu naziva energetski menadžment 2.0 i znači da se bolje usklađuje i sinkronizira proizvodnja energije.

"Na raspolaganju imamo energetsku opskrbu od strane klasičnih ponuđača. Ali imamo i vlastitu termoelektranu", kaže direktor Fraunhofer IWU-a, Matthias Putz. "Usto dolazi solarna energija. A imat ćemo i energetske spremnike, tako da ćemo doista moći iskušati energetski menadžment."

U tvornici budućnosti se postojeća energija može samo prebaciti tamo, gdje je upravo potrebna. Osim toga, strojevi, kojima je potrebno puno energije, rade samo onda kad je na raspolaganju puno energije, na primjer oko podneva, pri jakom suncu i shodno tome se proizvodi mnogo solarne energije.

Bolji proizvodi kroz ljudsku kreativnost

No, ne radi se samo o strojevima: treće „E“ se odnosi na čovjeka i njegovo uključivanje u proizvodni proces. "Čovjek je sve više izguran iz proizvodnje", pojašnjava inženjer Cherkaskyy. Istodobno, međutim, ističe da jedna tvornica, u kojoj rade samo roboti, a nema više ljudske radne snage, propušta svoje šanse. Na primjer, pri proizvodnji individualnih proizvoda, kaže šef IWU-a Putz. On dodaje kako se ubuduće neće moći bez ljudske radne snage i fleksibilnog alata ukoliko mušterija, primjerice, bude htjela sudjelovati u dizajniranju karoserije automobila.

Dosad su roboti bili smješteni u kavezima kako ne bi nehotice ozlijedili nekog radnika. Ali u budućnosti će roboti i radnici sve uže morati surađivati. Izazov za znanstvenike - i zbog zaštite na radnom mjestu. "Strukovno udruženje je dosad uvijek govorilo: 'To ne može!'", kaže Putz. "Ipak je to za nas jedno interesantno polje istraživanja: koliko radnog prostora čovjek može dijeliti s jednim robotom?"

Nove tehnike, ali dobro poznati proizvodi

Iako će načini proizvodnje u tvornici budućnosti biti novi - proizvodi, koje će ta tvornica proizvoditi, svima su poznati. "Tu će se proizvoditi ista vrata, koja se nalaze i na sasvim normalnom automobilu, iste kvalitete i s istim koracima u procesu prerade", kaže Putz.

Proizvođači automobila dolaze u Chemnitz kako bi bolje pogledati tu tvornicu budućnosti jer traže za rješenjima koja su već isprobana. Jer, kod tih proizvođača važi: ako jednom ulože novac u jednu proizvodnu tehnologiju, onda u stvarnoj proizvodnju ne smije doći do smetnji i kvarova.