"U Auschwitzu je vladao strah"

Ironijom sudbine odluka o smrti nekoliko milijuna ljudi donesena je u idiličnoj atmosferi bogataške vile u jednom od najotmjenijih dijelova Berlina - uz jezero Wannsee. Tu su njemački nacisti zapečatili sudbinu europskih Židova. To lijepo, ali istodobno i zastrašujuće mjesto, Marian Turski rado posjećuje - i to premda je i sam preživio zloglasni koncentracijski logor Auschwitz: "Za mene je to nešto živo. Ovdje susrećem mlade ljude koji su znatiželjni, koji postavljaju pitanja, koji nešto žele saznati. Zato ovo mjesto za mene nije strašno."

"Kako ste doživjeli strah ljudi u Auschwitzu?"

Marian Turski, Židov poljskog podrijetla, u zagrijanom šatoru drži predavanje pred stotinu posjetitelja. U šatoru zato što u vili nema dovoljno mjesta za takve razgovore. U njoj je, naime, smještena stalna postava izložbe o genocidu nad Židovima. Marian Turski se raduje pitanjima mladih ljudi. Naravno, njih zanima ono što bi svatko na njihovom mjestu upitao nekoga tko je uspio preživjeti holokaust: "Kako ste doživjeli strah ljudi u Auschwitzu? Mene bi zanimali Vaši doživljaji, ako to za Vas nije previše." Marian Turski odgovara: "To je dobro pitanje... Strah, hoće li ti netko ukrasti tvoj komadić kruha. Strah, hoćeš li biti pretučen. Strah, hoćeš li preživjeti ili hoće li se vratiti tvoji drugovi."

A onda slijedi novo pitanje: "Na kraju ste također sudjelovali i u smrtonosnom maršu u Buchenwald. Možete li nam ispričati nekoliko doživljaja, a možda i reći koliko je to za Vas bilo grozno u usporedbi s vremenom provedenim u Auschwitzu." "U logoru misliš na to hoćeš li danas dobiti kruha, hoće li te danas tući, hoćeš li uspjeti izdržati radni dan do kraja. Za vrijeme marša radi se samo o pitanju hoćeš li preživjeti ili nećeš."

Sjećanja od kojih naviru suze

Marian Turski je preživio smrtonosni marš u Buchenwald u siječnju 1945. godine. Isto tako kao što je preživio i Auschwitz i vrijeme provedeno u židovskom getu. Taj 82-godišnji starac još uvijek se točno sjeća riječi kojima su zarobljenici dočekani u koncentracijskom logoru Buchenwald: "'Dečki, ovdje ćete vjerojatno dobiti manje za jelo, jer već posvuda ima manje jela. Ali nikada vas neće tući. Tući će vas samo onda ako kradete kruh od od drugova' - kada sada o tome govorim, na oči mi naviru suze." Marian Turski već se desetljećima angažira kako nacistički zločini i patnje žrtava ne bi pali u zaborav. On je novinar i povjesničar, predsjednik Židovskog povijesnog instituta u Varšavi, član međunarodnog Odbora o Auschwitzu. Za svoj angažman je odlikovan Ordenom zasluga Savezne Republike Njemačke. Unatoč poodmakloj dobi, i danas je još vrlo aktivan.

Nekoliko dana nakon razgovora s posjetiteljima vile u kojoj je održana konferencija o tzv. "rješavanju židovskog pitanja", Marian Turski se sastao s još nekolicinom onih koji su preživjeli holokaust. Oni su zajednički formulirali svoju ostavštinu u obliku knjige: "Što da učinimo s mjestima poput Auschwitza? Tako dugo dok smo mi živi željeli bismo da ona ostanu autentična. Kada dođu drugi nakon nas, možda pronađu drugačiji put koji će ih inspirirati." Ostavština preživjelih završava jednim apelom: "Molimo mlade ljude da nastave našu borbu protiv nacističke ideologije i za pravedniji, miroljubiviji i tolerantniji svijet. Svijet, u kojem neće biti mjesta za antisemitizam, rasizam, mržnja prema strancima i desni ekstremizam."