U hrvatskoj koži na slovenskom tlu

U jeku diplomatskog rata između Hrvatske i Slovenije, u toj Hrvatskoj susjednoj državi, dom je pronašlo, prema jednima 35.000, a prema drugima 54.000 tisuća Hrvata. Ali njihova sreća bila bi itekako veća, a budućnost puno više ružičasta da Hrvati ondje imaju status nacionalne manjine, isti onaj status kojeg uživaju Slovenci s druge strane granice.

Manjine nisu slovensko blago?

Međutim, Slovenija nerado daje prava manjinama. Treba se samo prisjetiti nesretne sudbine takozvanih „izbrisanih". 1992. godine jednim potezom pera 25.000 „stranaca" ostalo je bez građanskih, socijalnih i ostalih prava. Status nacionalne manjine trenutno uživaju samo Mađari i Talijani, ali ne i slovenski dojučerašnji „bratski“ narodi. Naime, niti jedan narod iz bivše Jugoslavije, nakon raspada zajedničke države, nije dobio tu privilegiju. „Kao istraživač, to ocjenjujem jednim od najvećih trenutnih političkih pitanja u Sloveniji“, ističe Vera Kržišnik-Bukić, znanstvena savjetnica na ljubljanskom Institutu za narodna pitanja.

Prema posljednjem popisu stanovništvu, 35.000 stanovnika Slovenije reći će da su Hrvati. Međutim, prema pripadnosti materinjem jeziku Hrvata je osjetno više, čak 54.000. Kržišnik-Bukić kaže da je podatak o pripadnosti materinjem jeziku za istraživače relevantniji. Dodaje da Hrvati u Sloveniji ispunjavaju sve uvjete potrebne za status nacionalne manjine. Iako o statusu nacionalne manjine još uvijek mogu samo sanjati, naša sugovornica smatra da nisu posrijedi teorije urote ili skriveni politički motivi. „Predstavnici nacionalnih manjina tek su se nedavno okupili u udruge. Prije 6 godina stvorili su savez koji okuplja manjinske udruge, a koji potom nastupa prema slovenskim institucijama. Već nekoliko godina pregovaraju i čini mi se da su na dobrom putu."

Nema statusa, nema love

Osim moralne zadovoljštine, priznanje bi dosta značilo i za 13 hrvatskih kulturnih društava koja djeluju u Sloveniji. „Društva bi se sustavno financirala i to kako bi se ostvario osnovni cilj – njegovanje nacionalnog identiteta. Osim kulture, otvorio bi se i put do medija. Na taj način Hrvati bi mogli javno pokazati svoju prisutnost u Sloveniji."

Dok se diplomatski rat između dvije zemlje zahuktava, bujaju predrasude svake vrste. Čovjek bi pomislio da Hrvati ondje ne smiju pjevati svoje domoljubne pjesme, „E, moj narode" i ostale Thompsonove uspješnice, da im je zabranjeno mahati trobojnicom. Pokušali smo doznati jesi li Hrvati u susjednoj državi zakinuti po bilo kojoj osnovi.

Stvarnost je daleko od predrasuda

Kako je zaista biti Hrvat u susjednoj državi, kako je biti u hrvatskoj koži na slovenskom tlu? Petrar Antunović, predsjednik Hrvatskog društva Ljubljana, uvjerio nas je da su spomenute predrasude samo plod mašte i nabujale nacionalne strasti. Stvarnost je potpuno drugačija. Hrvati su ondje posve ravnopravni građani, a hrvatsko-slovensko prijateljstvo snažno je poput čelika. Ni Savudrijska vala, ni Sveta Gera, vinjete ili pristupni pregovori nisu nimalo naudili bratskim odnosima.

O svojim slovenskim prijateljima Antunović govori samo u superlativima. „Ja sam poduzetnik 40 godina, poštuju me i nikad nisam skrivao da sam Hrvat, ali pojedinačni izgredi uvijek postoje kao i u svakom društvu." Naš sugovornik ističa da sa Slovencima njeguje više nego korektan odnos, dok nacionalne nesnošljivosti nema ni u tragovima. Istina je, kad se okupi mješovito društvo ponekad se potegne i pitanje hrvatsko-slovenskih odnosa. Iako svaka strana tjera vodu na svoj mlin, nema povišenih tonova ili sočnih psovki, priča Antunović. "O hrvatsko-slovenskim odnosima puno se govori. Slovenci bi željeli da, kao mala nacija, postanu pomorska država. Smatraju da bi svatko trebao pomalo popustiti kako bi se konačno završila ova tragikomedija.“.

Autor: Goran Prokopec

Odg. ur. A. Šubić