U Libanonu se ljute na Hezbolah, ali još više ne vole Izrael

Više od tisuću ljudi prisjetilo se strašne eksplozije, do koje je došlo prije 4 godine u Bejrutu. Oni su se okupili na komemoraciji u nedjelju poslijepodne u glavnom gradu Libanona. Tada je eksplodiralo više od 2.700 tona eksplozivnog amonijum nitrata, o čijm se pravilnom skladištenju godinama nitko nije brinuo.

Veliki dijelovi Bejruta su u eksploziji uništeni, a više od 200 ljudi poginulo, među njima i Juliette Aoud. Njena 18-godišnja kćer Sybel drži njenu fotografiju. Boreći se sa suzama, kaže: "Moja majka je bila poštovana i ljubazna prema svima. Voljela je ljude."

Sybel krivi libansku vladu, u čijem sastavu je tada kao i danas bio i šiitski Hezbolah. Do danas se ništa nije promijenilo: "Svi, ama baš svi su odgovorni za ovu katastrofu u kojoj sada živimo", kaže s gorčinom Sybel.

Kritika, bijes i zabrinutost

Mladić, koji se predstavlja kao Mike, još je direktniji i imenuje krivce: „Hassan Nasrallah, glavni tahnik Hezbolaha, najveći je terorist u Libanonu, a i Michael Aoun, tadašnji predsjednik države, podjednako je odgovoran za katastrofu.

Ali bijes zbog katastrofe prije četiri godine miješa se s bijesom zbog trenutne situacije. "Onaj tko sada napada je Netanjahu", kaže Mike.

Mnogi se boje: ako Hezbolah sada u velikom stilu napadne Izrael, izraelski odgovor mogao bi značiti novu katastrofu za Libanon.

Hezbolah zastupa iranske interese

Marwan Abdallah, odgovoran za vanjsko-političke odnose u kršćanskoj desničarskoj Kataeb stranci, poznatoj i pod nazivom Falangisti, kaže da Hezbolah stoji na putu razvoju Libanona: "Hezbolah ne brani Libanon - oni su predstavnici iranskih Revolucionarnih gardi. Djeluju u skladu s ciljevima i interesima iranskog režima."

Ali ne odbacuju sve političke snage u zemlji Hezbolah kao politički faktor. "Oni imaju snažne veze sa Iranom - i to ne skrivaju. Ali, sudjelovali su na posljednjim parlamentarnim izborima i osvojili veliki broj glasova. Libanonci su bili ti, koji su za njih glasali," kaže Cesar Abi Khalil. On je nekada bio ministar a sada sjedi u parlamentu ispred Slobodnog patriotskog pokreta (FPM), sekularne stranke, čiji članovi su pretežno kršćanski Maroniti. Osnovao ju je bivši predsjednik Michel Aoun.

Skoro 20 godina ova stranka politički surađuje s Hezbolahom. Kako to objasniti? Sekularna stranka, u kojoj dominiraju kršćani i islamistički Hezbolah kao šiitska Božija stranka?

Cesar Abu Khalil u svom izbornom uredu u planinama izvan Bejruta ne govori puno o kompliciranoj političkoj igri za moć i vlast u Bejrutu, koja dovodi do ovakvih neobičnih saveza. Radije naglašava koliko je Libanon mali: "Uvijek tražimo ono što je zajedničko za sve Libanonce. Kad bi prekinuli veze između stranaka i vjerskih zajednica, to bi dovelo do podjele Libanona. Naših 10.452 kvadratnih kilometara je jednostavno premaleno za to."

Jasan stav protiv Izraela

Ovaj zastupnik u libanonskom parlamentu i njegova stranka nisu sretni što se Hezbolah uključio u sukob između Izraela i Hamasa. Međutim, čim izraelska vojska počne s bombardiranjem ciljeva u Libanonu, njihov stav je jasan, kaže Abu Khalil. "Slobodni patriotski pokret će uvijek biti na strani Libanona. Podržavamo svaku libanonsku grupu koja se brani od napada izvana."

Bijes mnogih Libanaca prema Hezbolahu raste, ali odbojnost prema Izraelu je još veća i to je zajedničko pripadnicima svih vjera u Libanonu.

M. Behrendt (tagesschau)