Bell: "U moje ime ne trebaju ubijati"

DW: Zašto ste se odlučili potpisati pismo koje vrlo oštro kritizira Izrael i SAD?

Edith Bell: Jako me uzrujalo sve što se događa u Izraelu i Gazi. Uvjerena sam da vojna sila ne može riješiti niti jedan od postojećih problema. Prije svega sam ogorčena zbog toga što se iskorištava Holokaust, moja patnja tijekom rata kako bi se opravdalo ubijanje nevinih.

Vaš istup se odnosi na Eli Wiesel koja je u jednom oglasu, objavljenom također u časopisu „New York Times“, Hamas povezala s nacistima i predbacila im kult ubijanja. Koji su Vaši argumenti?

Ja sam odrasla u Njemačkoj. Moj se otac borio u Prvom svjetskom ratu, u takozvanom Velikom ratu koji je trebao zauvijek okončati sve ratove. No, ustanovili smo da borbe stvaraju još više borbi. Njima se ništa ne rješava. Prema nama su se odnosili kao prema ljudima niže vrste – kao što vam je poznato. Ja sam najveći dio svog života posvetila borbi za mir i pravednost kako bi se spriječilo da se to još jednom ponovi – bilo kojem čovjeku, bio on Amerikanac, Afroamerikanac, homoseksualac ili lezbijka, Židov ili Arap.

Zašto mislite da bi se napadi Izraela na Gazu mogli označiti kao genocid?

Zato što je riječ o slijepom ubijanju ljudi. Ubija se jedna čitava grupa naroda. Moj nećak koji živi u Izraelu rekao mi je prije 20 godina: „Vi ste poubijali svoje Indijance“. Da, to je istina. No od dvije neispravne stvari ne može nastati jedna ispravna.

Između redaka otvorenog pisma i u Vašem odgovoru se osjeća toliko bijesa – zašto je to tako?

Zato što ne želim da netko u moje ime čini ovakve stvari i pri tome koristi moj porezni novac. Američka vlada, kako se čini, smatra da Aipac (American Israel Public Affairs Committee – prema vlastitim navodima jedna proizraelska lobi udruga) zastupa našu grupu, no to nije tako. Riječ je o organizaciji koja ima veliki utjecaj na Kongres SAD-a i tvrdi da upravo ona predstavlja američke Židove. No, očito to ipak nije tako.

Želite li da američka vlada obustavi svoju podršku Izraelu?

Da, upravo tako. Ja sam već dugo vremena članica organizacije Womens International League for Peace and Freedom (Međunarodna ženska liga za mir) i mi se zalažemo za okončanje ilegalne okupacije Gaze i pokolja koji se tamo događa. Mi se zalažemo za primirje, pregovore sa svim strankama, multinacionalnu humanitarnu pomoć za Gazu i zahtijevamo da se SAD i Izrael pozovu na odgovornost.

Njemačka kancelarka Angela Merkel izrazito podržava izraelsko pravo na samoobranu. Mislite li da bi ona trebala promijeniti svoju politiku?

Ta je samoobrana nerazmjerna. Izrael je najmoćnija nacija na Bliskom istoku. Palestinci u Gazi nemaju vojsku, nemaju vojno zrakoplovstvo, nemaju mornaricu, nemaju oružje koje bi se moglo usporediti s onim koje ima izraelska strana. Stanovništvo Gaze živi pod stalnom okupacijom. Ljudi su protjerani iz svojih domova u izbjegličke kampove, bez dovoljno vode, hrane, medicinske pomoći i struje. Sada ih se čak tjera i odatle. Kamo bi oni trebali otići?

Upravo ste spomenuli da ste osoba koja je preživjela Holokaust. Na koji način su Vaša iskustva od tada utjecala na odnos prema Gazi?

Ja sam odrasla u Hamburgu a moja je obitelj kasnije preselila u Amsterdam. Nijemci su uhvatili moje roditelje. Moj je otac umro u Theresienstadtu a moja majka u Auschwitzu. Ja sam čistom srećom preživjela nekoliko koncentracionih logora. Prema nama su se odnosili kao prema nižoj vrsti. Tako nešto ne smije iskusiti više niti jedan čovjek.

Edith Brell je preživjela Holokaust. Između ostalih, bila je zatočena i u Theresienstadtu i Auschwitzu. Nakon rata emigrirala je u Izrael a 1954. se preselila u SAD. Danas živi u Pittsburghu.