U pauzi za ručak - na besplatni koncert Berlinske filharmonije

Mlada Južnokorejka je sanjala o tome da jednom odsluša koncert Berlinskih filharmoničara, baš tu, u foajeu Filharmonije. Pritom ona nije neki veliki ljubitelj klasike. Ali kada je u svojoj domovini pročitala članak o besplatnim berlinskim koncertima utorkom, na koje dolazi jako mnogo Berlinčana, htjela je pošto-poto to doživjeti. Sada strpljivo čeka u redu na istočnom ulazu Filharmonije, među domaćima i turistima. Ulaznice za besplatne koncerte u foajeu su ograničene i - vrlo tražene. Nakon 1.500. gosta se vrata zatvaraju. Više ljudi se ne može pustiti na koncert iz sigurnosnih razloga.

Točno u podne se vrata otvaraju. Publika nagrće u foaje koji nalikuje labirintu stepenica. U sredini prostora je klavir, pored njega 50 stolica za invalide. Dok nekoliko seniora ciljano hrli prema svojim očito stalnim mjestima, turisti opušteno sjedaju na stepenice, okolne galerije ili jednostavno - na pod.

Foaje kao livada za piknik

Grupa studenata iz Ohioa još je malo zbunjena. U ruci drže žuti čip koji je svatko na ulazu dobio umjesto ulaznice. Za te Amerikance je ovaj koncert dio organiziranog putovanja u Berlin. Kako koncert počinje u 13 sati, ostaje vremena za nešto prigristi. Na improviziranom šanku kupuju kavu, za sitne novce se mogu kupiti pereci, salata i neka topla jela poput juha i variva. Neki posjetitelji su se rasporedili po barskim stolovima, ali većina ih se raskomotila na podu - na dekama koje su ponijeli od kuće ili jednostavno na jaknama koje su prostrli ispod sebe. Foaje se tako pretvorio u indoor-livadu za piknik. Ta slika je daleko od imidža s kojim se obično povezuje klasična glazba - elitistička, uštogljena, ozbiljna...

Ručak uz vrhunsku glazbu

Na prvi "Lunch-koncert" su Berlinski filharmoničari pozvali u listopadu 2007. godine. Od onda se na nastupima izmjenjuju članovi orkestra, često nastupaju i gostujući muzičari iz drugih ansambala i orkestara. Besplatno. Tu seriju nekonvencionalnih koncerata pokrenula je tadašnja intendantica Pamela Rosenberg. Ideju za nju je donijela iz londonske opere. "Glavni cilj mi je bio otvaranje Filharmonije", prisjeća se. Htjela je da u slavnu instituciju počnu dolaziti i ljudi "iz susjedstva", na primjer poslovni ljudi koji rade na Potsdamskom trgu, samo nekoliko koraka udaljenom od Filharmonije. Ideja je bila da u pauzi za ručak svrate u Filharmoniju, nešto pojedu i uživaju u klasici.

Već odavno su međutim "Lunch-koncerti" postali pravi highlight i za muzičare. Ali u početku nije bilo tako. Pamela Rosenberg je investirala puno energije da ih pridobije za svoju ideju: "Neki glazbenici su bili skeptični. Mislim da su htjeli vidjeti kako će se sve to razvijati." Uspjeh novog projekta je, međutim, brzo razbio sve dvojbe. Na koncerte u vrijeme stanke za ručak nisu doduše pohitali ljudi u poslovnim odijelima iz susjednih ureda, ali su zato dolazile rijeke berlinskih umirovljenika, učenika, studenata i turista. U prosjeku je svaki koncert posjetilo 1.400 ljudi.

Pionirska arhitektura

I na koncertu koji smo mi posjetili s korejskom turistkinjom su zauzeta sva mjesta. Nekoliko minuta prije 13 sati jedan mladi par je dobio zadnja dva čipa i smješta se na pult garderobe. Drugi stoje naslonjeni na stupove i zidove. Na gornjoj galeriji jedna gospođa se smjestila posebno ugodno - ispružila se na mekom tepihu po podu. Kroz plave okrugle prozore padaju zrake sunca kupajući foaje u mekom, gotovo sakralnom svjetlu. Zaposlenici Filharmonije iz milja ove okrugle prozore koji se ponavljaju svugdje u zgradi zovu "Sharounova okna", po arhitektu zgrade Hansu Sharounu. Kada je on 1963. godine predstavio svoj nacrt javnosti postavio je nove kriterije u arhitekturi. Nikada prije njega nije neki arhitekt orkestar smjestio tako centralno. Publika je u gledalištu posloženom poput vinograda na brdu smještena na različite terase oko čitave pozornice, što stvara efekt posebne blizine između muzičara i gledatelja.

Ovakav način gradnje postao je pionirski primjer nove arhitekture koncertnih dvorana kakve su kasnije građene u Tokiju, Sydneyu i Los Angelesu.

Sretna publika

Točno u 13 sati izlaze Filharmoničari s gostujućom pijanisticom i foajeom se prolama pljesak. Izvode se skladbe Mozarta i Schumanna. Zvuk fagota, violončela i klavira fenomenalno ispunjava prostor i svugdje se dobro čuje. Publika prati koncert koncentrirano i predano. Parovi su sljubljeni. Jedna starija žena lagano se njiše u ritmu glazbe, pored nje jedna majka doji svoju bebu. 40 minuta kasnije, nakon zadnjih taktova glazbenog programa, muzičari oko sebe mogu vidjeti sretna lica osunčana smješkom - i srećom. "Ja bih za ovaj koncert bila i platila ulaznicu", kaže jedna 16-godišnja studentica s Novog Zelanda.