U Portugalu je više novca, ali džepovi su i dalje prazni

Stopa nezaposlenosti je pala na 7,4%, većina sredstava kojima su plaćeni dugovi a koja je Portugal dobio od Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda su vraćena i prije roka, državni dug se drži na propisanoj granici od 3%. Portugal, koji je ovoga tjedna posjetila njemačka kancelarka Merkel, drugačiji je nego što je bio za vrijeme njenog posljednjeg posjeta 2012. usred krize u toj zemlji.

Umjesto prosvjeda nezadovoljnih građana, dočekao ju je samouvjereni socijaldemokratski premijer koji je učinio malo čudo u svojoj zemlji. Antonio Costa je malenim poklonima biračima uspio ih navesti da prihvate njegovi politiku štednje protiv koje su bučno protestirali. Njegovu manjinsku vladu čak podržavaju dvije stranke ljevice.

„Portugal je pokazao Europi da postoji i drugačiji put", ponosno kaže portugalski zastupnik socijalista Joao Galamba. „Prekidom politike oštrih rezova zemlju smo izveli na pravi put. Ljudima je bolje." Na prvi pogled, to izgleda točno: nakon mnogo godina se opet zapošljava u javnim službama, u poduzećima se isplaćuju i malene povišice. Vanredni porezi, uvedeni zbog krize, se ukidaju, minimalna plaća je povećana na 580 eura – za 23 eura. I umirovljenici će dobiti veće penzije, šest do deset eura mjesečno.

Nije još sve u redu, misli socijalist Galamba, ali su „Portugalcima ponovno vraćeni nada i samouvjerenost".

Dvojbe u trajnost onoga što je napravljeno

Ali ako se bolje pogleda, onda ovo „portugalsko čudo" nije baš tako savršeno. Ekonomist Joao Duque smatra kako je to dobrim dijelom rezultat puke sreće: svjetska konjunktura je dobra, a onda je tu i novac koji Europska središnja banka posuđuje bez kamata, a tu je i nevjerojatna eksplozija broja turista. „Pod tim okolnostima je lako smanjiti deficit, ali mi se i dalje zadužujemo svakog mjeseca. A makar je postotak tog zaduživanja postao manji zbog privrednog rasta, taj novac će se morati vratiti jednog dana. A ako kamate opet počnu rasti, onda ćemo imati ozbiljan problem."

Državni dug je stvarno pao s više od 130% na 125,7% BDP-a, zapravo dobrim dijelom jer je i bruto domaći proizvod narastao, a ne zato jer je vraćeno toliko dugova. A državni dug je još uvijek među najvišima u Europi i gledano ne u postocima nego u eurima i centima - stalno raste. Dakle čak i kada je riječ o državnim financijama, stanje nije baš idealno.

Veće plaće i manje novca

Slično je i sa portugalskim građanima i obiteljima: „Vlada najviše nade polaže na prihode od potrošnje", kritizira ekonomist Duque. Rezultat je da i ono što Portugalcima ostane u novčaniku zbog ukidanja vanrednih poreza, država im uzme još više indirektnim porezima. Benzin i električna energija su postali skuplji, porez na dodanu vrijednost,  samo uz rijetke izuzetke, iznosi 23%. „Primam doduše veću plaću, ali na kraju mjeseca mi ipak ostanu prazni džepovi", žali se jedan čovjek na benzinskoj stanici. To nije nikakvo čudo uz prosječnu plaću koja je tamo još uvijek manja od 1.000 eura, daleko ispod prosjeka u EU.

Povrh toga dolazi da sve manje ljudi ima stalno i sigurno radno mjesto. Mnogi moraju raditi kao prividni samostalni poduzetnici ili imaju tek vremenski ograničene radne ugovore jer novi zakoni idu na ruku poslodavcima i poduzećima. Stranke ljevice koje podržavaju Costinu vladu to žele promijeniti: „Čvrsto sam uvjeren da i ona poboljšanja socijalne sigurnosti koja su se ipak dogodila možemo zahvaliti komunistima i strankama lijevog bloka", smatra Jose Maria Castro Caladas iz Centra za socijalne studije sveučilišta Coimbra. Ali ako ljevica bude tražila previše, premijer Costa je već pokazao da može i bez njih: bez problema se okrenuo podršci desničarske oporbene stranke PSD.

Novo samopouzdanje

Čak i rekordni turizam koji je Portugal zasuo novcem je zapravo dvosjekli mač: on stvara radna mjesta, ali to su mjesta za nekvalificirane i loše plaćene radnike koja traju samo jednu turističku sezonu. A povrh toga dovodi i do toga da si Portugalci još jedva mogu priuštiti život u turističkim odredištima. Naime, ljudi jedva mogu plaćati tamošnje stanarine jer se stanovi sve češće pretvaraju u apartmane za turiste. Sve postaje skuplje, birači su nezadovoljni.

To pokazuju i ispitivanja javnog mnijenja: socijalisti su doduše još uvijek na čelu sa skoro 38%, ali samo u posljednjih godinu dana su izgubili skoro 20% koji su uglavnom otišli liberalno desnoj stranci PSD koja sad ima oko 28%. Naredne godine se bira novi parlament, do onda se još mnogo toga može promijeniti.

Bez obzira na to, ono što se neće promijeniti je novo samopouzdanje Portugalaca. Ne smatraju se više nekakvim začeljem Europe, nego ozbiljnim partnerom. A od kada je Mario Centeno postao predsjedavajući skupine zemalja zone eura, ponosni su na svog ministra financija. I čovjek s benzinske crpke, koji je prethodno psovao svoju vladu, na kraju kaže: „Mi smo opet netko i nešto u Europi."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.