U Saudijskoj Arabiji ljudi postaju hrabriji

Pisanje ga je dovelo do suda: nakon što je u više tekstova kritizirao ulogu religije u Saudijskoj Arabiji, Raif Badawi je 2013. najprije osuđen na smrt. No potom je kazna za mladog blogera preinačena na deset godina zatvora, 1000 udaraca bičem i novčanu kaznu. Badawi je kritički pisao o vahabizmu, državnoj religiji Kraljevine, kao i o moći vjerskih vođa. Sud je to nazvao „vrijeđanjem islama“. Prije pet godina, u siječnju 2015., Badawi je dobio prvih 50 udaraca bičem. Ostatak je do daljnjeg odložen.

„Raif je od nas odvojen već osam godina“, kaže u intervjuu za DW njegova supruga Ensaf Haidar koja živi u egzilu u Kanadi. „Nedostaje meni i djeci. Ovih dana mu je rođendan. To je uvijek težak dan za nas. No verujemo da je srcem blizu nas. To nam pomaže“. Haidar dodaje da se i dalje nada da će se njen suprug uskoro pridružiti obitelji.

Prošle godine je Badavi dobio nagradu „Günter-Wallraff“ za novinarsku kritiku. Nagradu je u lipnu, u odsutnosti Badawija, primila njegova supruga. Još 2015. je ovaj bloger dobio i nagradu Freedom of Speech Award koju dodjeljuje medijska kuća Deutsche Welle. Esnaf Haidar je u međuvremenu i sama ustanovila nagradu „Raif Badawi“ koja se dodeljuje novinarima koji pišu o kršenju ljudskih prava u islamskom svijetu.

Štrajk glađu protiv samovolje pravnog sistema

Prošle godine, Badavi je 11. prosinca započeo štrajkom glađu. U to vrijeme se nalazio u samici, kaže Ensaf Haidar. Poslednji put je s njim mogla telefonirati samo jednu minutu.

To nije prvi put da Badavi stupa u štrajk glađu. Još u prosincu 2015. te u lipnju 2016. je neko vrijeme odbijao uzimati hranu. Ovaj sadašnji štrajk glađu je Badawi počeo zajedno sa svojim odvjetnikom i braniteljem ljudskih prava Waleedom Abulkhairom koji je takođe uhićen i 2014. osuđen na 15 godina zatvora. Objašnjenje: radio je protiv režima i njegovih službenih predstavnika. Abulkhair odbija jesti još od 27. studenog.

Od 22. prosinca glađu štrajka još jedan aktivist za ljudska prava, Khaled Suleiman al-Omair. On je uhićen u srpnju 2018., nakon što je podigao optužnicu protiv jednog zatvorskog čuvara. Al Omair navodi da ga je taj čuvar za vrijeme ranijeg osmogodišnjeg boravka u zatvoru mučio. Krajem listopada prošle godine je Kahledu al Omairu priopćeno da neće biti daljnjih suđenja, saslušanja ili optužnica – te da će ostati u zatvoru na neodređeno vrijeme. Osim ovih, u Iranu trenutno glađu štrajkaju i drugi aktivisti.

Ljudska prava – uloga medija

To što i dalje ima snage da se bori za svog supruga, kaže Ensaf Haidar, zasluga je i solidarnosti koja se stalno iskazuje u medijima. Kako etablirani mediji tako su i mnoge online stranice te socijalne mreže doprinijeli da se za slučaj Badawija sazna. „Potpredsjednik SAD Mike Pence te jedna delegacija Europskog parlamenta zatražili su od vlade u Saudijskoj Arabiji da pusti na slobodu Raifa kao nenasilnog političkog zatvorenika." Sve to ju ohrabruje, kaže Haidar. U jednom priopćenju objavljenom početkom siječnja i organizacija za ljudska prava Amnesty International je zatražila da Badawi bude odmah i bezuvjetno pušten na slobodu.

Stanje ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji se nije poboljšalo. Doduše su neka građanska prava su djelomice ojačana, pa sada žene smiju voziti automobil ili ići u inozemstvo bez suglasnosti nekog muškog rođaka. No, istovremeno se represija nad braniteljima ljudskih i građanskih prava poslednjih godina pojačala, navodi organizacija za zaštitu ljudski prava Human Rights watch (HRW).

S MBS-om se situacija pogoršala

Prema izveštajima HRW, stanje ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji se od lipnja 2017., kada je za prijestolonasljednika proglašenprinc Mohamed bin Salman (MBS) – pogoršalo. Doduše su uhićenja kritičara ili aktivista za ljudska prava i ranije bila na dnevnom redu. „No ono po čemu je val hapšenja nakon 2017. bio drugačiji je veliki broj osoba pogođenih tim mjerama i nove represivne metode kojih nije bilo za vrijeme ranijeg saudijskog vodstva“, navodi se u izvještaju Human Rights Watcha.

Tako su mučenje i zlostavljanje zatvorenika postali široko rasprostranjena praksa koja se primenjuje i na političke zatvorenice ili aktivistkinje za ljudska prava. Kao metode mučenja se primjerice koriste ektrošokovi i udaranje. Žene bivaju prinuđene ljubiti svoje mučitelje. „U takvu praksu spada i dug boravak u zatvoru bez optužnice ili suđenja“, navodi HRW.

Ensaf Haidar: „Ljudi postaju hrabriji"

No i pored represije, protest u Saudijskoj Arabiji se povećao, kaže Ensaf Haidar: „Mnogi ljudi su, kada je riječ o pitanjima zaštite ljudskih prava ili prava žena, postali hrabriji i aktivniji“. I ona sama je vladi uputila zahtijev za omogućavanje većih prava građanima.

Badavijev angažman tako možda ipak nije bio uzalud. No, upravo zbog toga je njegovoj supruzi još teže razumijeti kaznu: „Sve što je Raif tražio – veća prava za žene, otvaranje kina i kazališta – sada je stvarnost. Ali on je još uvijek u zatvoru. To ne razumijem“.