Ubojstva tajnih službi: diletantizam ili slanje poruke?
19. listopada 2018
Slučajeva je sve više: Džamal Kašogi, Segej Skripalj, otmica jednog vijetnamskog biznismena usred Berlina ili otvoreno ubojstvo brata sjevernokorejskog diktatora. Stječe se dojam da tajne službe diljem svijeta sve manje pozornosti obraćaju pridjevu u svom nazivu. Akcije su sve manje tajne, a sve više vidljive za javnost.
„Vlažne stvari su sve češće", kaže za DW stručnjak za tajne službe Erich Schmidt-Eenboom. Termin „vlažne stvari" je pojam koji je koristio KGB i označava akcije u kojima bi mogla ili trebala poteći krv. Kao rez u odnosu prema javnosti tajnih službi Schmidt-Eenboom spominje 2006. i ubojstvo bivšeg ruskog agenta Aleksandra Litvinjenka u Londonu. Bivši agent je ubijen polonijem i kratko prije smrti je dao intervju u kojem je dao do znanja da zna tko ga namjerava ubiti. Litvinjenko je kasnih devedesetih bio zadužen za istragu korupcije unutar FSB-a, organizacije koja je naslijedila sovjetsku tajnu službu KGB. Na čelu FSB-a u to vrijeme bio je Vladimir Putin. U nemilost je pao kada je ukazao na korupciju unutar službe, a uhićen je nakon što je objavio detalje ubojstva oligarha Borisa Berezovskog. Preko Turske mu je uspio bijeg u Veliku Britaniju. Njegovo ubojstvo do dan danas u potpunosti nije razjašnjeno, no Schmidt-Eenboom naslućuje rusku tajnu službu iza ovog slučaja.
Jesu li tajne službe postale šlampave?
Sličan rukopis se može pročitati i u slučaju bivšeg ruskog agenta Sergeja Skripalja koji je zajedno sa svojom kćeri otrovan u engleskom Salisburyju u ožujku ove godine. Oboje su preživjeli napad otrovom kojim se služila sovjetska tajna služba.
O slučaju je brujala cijela svjetska javnost mjesecima. Ne baš povoljno za jednu tajnu službu. No je li riječ o šlampavosti ili proračunatom postupku? „Zaista je u posljednje vrijeme vidljiv trend po kojem se tajne službe više uopće ne skrivaju kao nekad kada su ubojstva bila zamaskirana u automobilske nesreće. Izgleda kao da se tajne službe više uopće ne srame", kaže Wolfgang Krieger, profesor na Sveučilištu u Marburgu i međunarodno priznati stručnjak za tajne službe.
Rusi ne poznaju milosti za izdajnike
Skripalj je djelovao kao agent ruske obavještajne službe GRU, ali je istodobno radio i za britansku MI6. 2004. je Skripalj u Rusiji osuđen na 13 godina zatvora zbog veleizdaje. U sklopu jedne razmjene je 2010. izišao iz zatvora i zatražio azil u Velikoj Britaniji. Za Kriegera je slučaj Skripalj jasan i dobro se uklapa u sovjetsko-rusku tradiciju obračuna s odmetnicima. Razlika je u tomu što se nekad sve odvijalo u tajnosti. „Imamo još slučajeve iz tridesetih godina prošlog stoljeća kada su odmetnici padali s balkona, najvjerojatnije uz nečiju pomoć", kaže Krieger.
Skripalj pripada u tu kategoriju, a Schmidt-Eenboom smatra da je on i dalje radio za MI6 i pridonio otkrivanju ruskih agenata u Češkoj i Estoniji. „On je i dalje bio vrlo aktivan za zapadne službe što se bivšim kolegama kod kuće nije nimalo svidjelo", kaže Schmidt-Eenboom. Aleksander Gusak, Litvinjenkov bivši šef je u razgovoru za New York Times ovako objasnio doktrinu ruskih tajnih službi. „Ja sam odrastao sa sovjetskim idealima. Na izdajnika pljuneš, uhvatiš ga, streljaš ga ili objesiš i na kraju mu se pomokriš na grob." Rusko-britanski odnosi na razini tajnih službi su posebno napeti i zbog toga što je većina zapadnih tajnih službi nakon implozije Sovjetskog Saveza smanjila svoje aktivnosti na istoku. S izuzetkom Velike Britanije. Dobrim odnosima sigurno ne doprinosi ni činjenica da se mnogi oligarsi rado nastanjuju u Londonu i ovdje troše svoj novac zarađen u Rusiji.
Objašnjenje iz Rijada nije posebno uvjerljivo
Za Kriegera slučaj Kašogi je sličan slučaju Skripalj. „Kašogi je bio dio najužeg sigurnosnog aparata Saudijske Arabije. U tom smislu je i on neka vrsta otpadnika", kaže Krieger. Kašogi je nestao prije dva tjedna, a turske vlasti sumnjaju da ga je egzekutirala četa specijalaca koja je u tu svrhu došla u Tursku. „Znakovito je to što je u timu koji je ‚obrađivao' Kašogija bio i jedan liječnik. Znamo još iz Guantanama da je prilikom mučenja uvijek prisutan jedan liječnik", kaže Schmidt-Eenboom.
Bilo da se radi o specijalnim, lako prepoznatljivim otrovima poput slučaja Skripalj ili djelovanju uz kontrolne kamere turskih vlasti, kao što je to bio slučaj s Kašogijem, tajne službe kao da posvuda ostavljaju svoje posjetnice.
Michael Mueller, stručnjak za tajne službe i publicist, ne vjeruje da se radi o diletantizmu. „Tajne službe ne djeluju diletantski. Tu se radi o poruci svima koji bi pokušavali slično: Mi to možemo i mi to činimo. I nitko nas ne može zaustaviti."