„Zamislite da ne postoji mržnja“

Kad je ovog siječnja ogorčeni bivši zatvorenik nožem ubio liberalnog gradonačelnika Gdanjska Paweła Adamowicza, Poljska je bila zaprepaštena. 53-godišnji gradonačelnik je bio na pozornici dobrotvorne priredbe kad je bio napadnut. Ekstremne desne skupine su i prije prijetili oporbenim političarima, ali ubojstvo, i to pred očima čitave nacije, je te riječi prijetnje pretvorilo u užasnu realnost.

Još 2017. je jedna poljska nacionalistička omladinska organizacija objavila „deklaraciju političke smrti" za čitav niz oporbenih političara, uključujući i za Adamowitza. Takvi popisi nisu iznimka: iste godine su poljski nacionalisti javno objesili na vješala čitav niz poljskih političara – doduše tek njihove fotografije. Nisu mnogo bolji niti političari vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS): čak i nakon ovog atentata, ovog travnja je jedan senator te stranke izjavio kako bi Poljsku trebalo „očistiti" od takvih koji „nisu zavrijedili pripadati našoj nacionalnoj zajednici."

Ne smije biti još žrtava

U svojoj žalosti, udovica gradonačelnika i njihove dvije kćerke su napustile Poljsku i u inozemstvu su pokušale izaći na kraj sa smrću oca obitelji i dokučiti odakle ta mržnja. I pisma sućuti su joj masovno stizale sa svih strana, između ostalog je pismo poslao i papa Franjo. Ali Magdalena Adamowicz se vratila u domovinu baš zato jer se odlučila boriti protiv onoga što je na koncu ubilo njenog muža.

Kampanju je nazvala „Zamislite da ne postoji mržnja" (Imagine There's No Hate) i počela je otvorenim pismom poljskim političarima, poznatim osobama, vjerskim i čelnicima građanskog društva. Pozvala ih je da i oni podignu glas protiv te mržnje koja nagriza čitavo društvo. „Mogla sam ostati sjediti između moja četiri zida i tiho plakati ili vrištati, ali nitko to ne bi čuo", kaže nam Magdalena Adamowicz. „Zato sam razmislila, što bi trebalo učiniti da bi se ubuduće spriječilo (takvo nasilje). Da zaštitim i druge ljude od patnje kroz kakvu sam ja prošla."

46-godišnjakinja nosi majicu kampanje sa crvenim srcem na njoj – i pojas u istoj boji. Odlučna je stvoriti „međunarodnu koaliciju protiv govora mržnje" i seže veoma visoko: ovog proljeća se susrela i s predstavnicima američkog Kongresa, jednom od šefica Facebooka Sheryl Sandberg i sa čelnicima Googlea i od svih njih je zatražila konkretnu akciju protiv govora mržnje i lažnih vijesti.

Neće nas uništiti tenkovi, nego laži

Za razliku od njenog pokojnog muža, Magdalena Adamowicz sebe nikad nije smatrala političarkom nego tek pravnicom koja predaje i na Sveučilištu u Gdanjsku. Ali njeni prijatelji su ju uspjeli uvjeriti da se kandidira za Europski parlament na izborima ovog svibnja. Osvojila je mjesto zastupnice s gotovo 200 tisuća glasova iz područja oko grada Gdanjska odakle i potječe. Sada je odlučna i u Bruxellesu nastaviti ono što je počela u Poljskoj: boriti se protiv laži i mržnje i u čitavoj Europskoj uniji.

Želi da EU uvede propis kojim će se kažnjavati i osoba koja širi takve izjave mržnje i platforma gdje je izjava bila objavljena. Jasno joj je kako u našem informatičkom dobu nije dovoljna borba samo jedne države: „To ne poznaje granice (...), to je kao zagađenje zraka!" Govor mržnje i fake news su bili i središte njene izborne borbe, ali već i iz vlastitog iskustva zna: u tu borbu smo možda krenuli prekasno. Naše čitavo društvo je već ugroženo.

„Ne bojimo se tenkova ili bombardera. Ali ono što nas doista može uništiti je upravo to", kaže nam. Podsjeća nas na to kako su upravo laži i mržnja degenerirale i referendum o Brexitu u Velikoj Britaniji, baš kao što su i odlučile o predsjedniku SAD-a na izborima 2016.

„Poljska A" i „Poljska B"

Tako je i Poljska duboko podijeljena i sve oštrije riječi koje se čuju iz oba tabora još više produbljuju jaz. Postoje praktično dvije Poljske, „Poljska A" i „Poljska B" i međusobno se prožimaju u mržnji, konstatira i Ania Skrzypek iz Zaklade za europske progresivne studije. Podjela se osjeća na čitavom nizu razina: tu je grad protiv ruralnih sredina, liberalni zapad Poljske protiv konzervativnog istoka.

Taj jaz se „manifestira na toliko mnogo načina, uključujući i televizijski program", kaže nam Skrzypek. „Na selu se gleda (javni) Prvi program i kako on pokazuje Poljsku je nešto posve drugačije" u usporedbi s liberalnim programima. Poruka koju prenosi TVP1 i koja podržava ovu konzervativnu vladu je „veoma uzvišena, anti-liberalna i protiv građanskih sloboda". Liberalni mediji prenose svoju poruku možda suptilnije, ali i oni se obraćaju samo svojoj publici i kako se one druge „treba na neki način prezirati jer su birali stranku Pravo i pravda".

Polarizacija se ne osjeća samo u eteru. On je predstavljen i u parlamentu Poljske i „taj antagonizam otvara put ideji da se nasilje može prenijeti i na ulice", objašnjava Skrzypek i to smatra „veoma uznemirujuće i šokirajuće". Ali čak niti tu nije kraj devastaciji političke kulture i ponašanja.

Nacionalni izdajnici svi koji misle i žive drugačije

Nedavno je i predsjednik stranke PiS, Jaroslaw Kaczynski prosvjednike protiv ove vlade nazvao „nacionalnim izdajnicima", a zagovornike prava homoseksualaca „prijetnjom poljskoj naciji". Uoči Povorke ponosa u Varšavi jedan novinar državne televizije je na društvenoj mreži objavio kako „netko mora pucati na LGBT ljude" i onda dodao: „Naravno ne u doslovnom smislu."

Vulgarni antisemitizam je također problem na poljskim društvenim mrežama. Poljska se približava parlamentarnim izborima ove jeseni i Ania Skrzypek je uvjerena kako će čitava predizborna kampanja još više produbiti podjelu poljskog društva. No ipak i dodaje kako „ne treba gubiti vjeru u Poljake". Ukazuje kako se ljudi i dalje angažiraju u građanskim pokretima: „Još uvijek je dovoljno energije u društvu da se rađa duh otpora ako stvari odu previše daleko."

To može potvrditi i udovica gradonačelnika Gdanjska Magdalena Adamowicz. Makar je sad ona postala osoba koja utjelovljuje otpor Poljskoj punoj mržnje, ona sama prima tek malen broj uvreda i poruka mržnje. Umjesto toga jedva može prolaziti ulicom od mnoštva ljudi koja ju želi zagrliti. Golemo srce koje koristi na svojim manifestacijama je postalo pozadina za skupne fotografije sa simpatizerima.

Lennon bi bio zadovoljan

Jer očito su i njeni politički protivnici prisiljeni poštivati njen stav: makar je još uvijek u tuzi zbog ubijenog supruga, u njenim porukama nema gorčine. Ona želi zaštiti sve žrtve od izraza mržnje i laži. Po njenom mišljenju, čak i ubojica njenog muža je žrtva. Ljudima koji su „indoktrinirani dezinformacijama" treba pomoći prije nego što krenu u nasilje.

„Moj muž je obožavao Beatlese i moja starija kćerka također", kaže nam Magdalena Adamowicz. „Zato i jesmo uzeli našu parolu iz pjesme Imagine Johna Lennona i pretvorili je u Imagine There's No Hate." Uvjereni smo: i sam Lennon bi svim srcem podržao njen pokret, ali njen uspjeh i na izborima za EP pokazuje da to ne moraju biti samo snovi.