Ustupci Britancima su greška

„Što zahtijevate da ostanete u Europskoj uniji?“ – pita predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk britanskog premijera Davida Camerona. Odgovor: „Pustite nas da se pravimo kao da nismo u EU-u.“ Ovaj dijalog je vic iz jednog briselskog magazina. On oslikava čitavu raspravu oko tzv. Brexita i sadrži mnogo istine.

Velika Britanija je član jednog kluba. U tom klubu postoje pravila koja se moraju poštovati da bi se uživalo u prednostima članstva. Ako netko nije suglasan s pravilima i ciljevima kluba – napušta ga. To ni u Europskoj uniji nije drukčije. Ako se Britanci više ne žele pridržavati pravila igre, pustite ih da odu.

Klub s pravilima

Velika Britanija je – kao i svi ostali – sudjelovala u formuliranju pravila i pristala na njih. Pristao je i britanski parlament. Tim, ah, tako ponosnim Britancima Europska unija ništa nije nametnula. Onaj tko hoće raditi za zajedničku stvar, mora se odreći malih dijelova svoje suverenosti. Inače sustav ne funkcionira. Za sve članove kluba vrijede ista pravila.

Želja britanskog premijera da osigura „najbolje iz oba svijeta“, dakle, i članstvo u EU-u i britansku neovisnost, zbog toga je arogantna i drska. Svaka druga članica bi to također mogla zahtijevati. To bi sigurno dovelo do raspada Unije.

Europska unija sada, zbog mira u kući, nudi Velikoj Britaniji povelike ustupke. To je greška. Unija pokazuje da svatko može ucjenjivati. Tko kaže da za pet godina nova vlada u Londonu neće – na unutarpolitički motiviranom referendumu – zatražiti neka nova odstupanja od klupskih pravila? Cameron i sam kaže da želi zadržati Veliku Britaniju u Europskoj uniji, ali da mora držati u šahu skeptike u vlastitoj stranci. Referendum je dio predizborne kampanje i stranačke taktike i održava se na štetu EU-a i, u krajnjoj liniji, samih Britanaca.

Nitko ne prisiljava Britance

Britanci su oduvijek bili malo drukčiji. Zbog toga su za njih i uvedeni mnogi izuzeci na području pravosuđa i unutarnje politike. Nemaju euro, a nisu ni u Šengenskoj zoni. Imaju popust na članarinu. Ako im to nije dovoljno, ako većina britanskih birača zaista želi slijediti populističke tlapnje protivnika EU-a: pustite ih – neka samo idu.

Istupanje Ujedinjenog Kraljevstva bi naravno bilo veliki gubitak za Uniju, kojoj Britanci daju i veliki financijski doprinos. I politički značaj EU-a u svijetu bi se bez Velike Britanije sigurno smanjio. Ali mnogo više bi izgubila Velika Britanija – i ekonomski i politički. Zbog toga ima nade da će na kraju pobijediti razum i Britanci ostati u Europskoj uniji.

Skinimo to s dnevnog reda

Britanci ne moraju voljeti Europsku uniju. Ne vole ju ni druge zemlje članice. Ali, oni moraju znati da se reforme u jednom klubu ne mogu iznuditi silom. Na ovom sastanku na vrhu će biti donijet dokument koji Britancima mnogo obećava, ali u praksi neće imati velike posljedice, jer će ga ionako samo mali broj njih stvarno pročitati. Važno je da David Cameron kod kuće može glumiti pobjednika.

No, poslije te predstave, EU bi se trebao posvetiti pravim problemima: izbjegličkoj krizi, odnosu s Turskom i gospodarskoj situaciji u Europi.