Utjecaj Rusije u Africi slabi nakon Asadovog pada

Nakon pada diktatora Bašara al-Asada, Rusija je zabrinuta za svoje vojne baze u Siriji. Pomorska baza u Tartusu i zračna baza u Hmejmimu jedine su ruske vojne ispostave izvan bivšeg Sovjetskog Saveza te imaju ključnu ulogu u aktivnostima Kremlja u Africii na Bliskom istoku.

Ako bi Rusija izgubila vojne baze u Siriji, to bi bilo pogubno za ruski Afrički korpus (nekadašnje Wagnerove trupe), koji djeluje u Maliju, Burkini Faso, Nigeru, Srednjoafričkoj Republici i Libiji, izjavila je Beverli Ochieng, sigurnosna analitičarka iz konzultantske kuće za rizike "Control Risks" u Senegalu.

Plaćenici stabiliziraju afričke režime

Ruski plaćenici pomogli su stabilizirati režime u tim zemljama, kojima su potrebne specifične usluge Moskve, odnosno Afričkog korpusa. Te snage zamijenile su Wagnerovu grupu, koju je ranije vodio Jevgenij Prigožin, koji se odmetnuo protiv Putina te odmah nakon toga u kolovozu 2023. poginuo nakon pada zrakoplova u Rusiji. Kremlj poriče umiješanost u njegovu smrt.

Vojni režimi u Maliju, Burkini Faso i Nigeru prisilili su Francusku da povuče tisuće vojnika raspoređenih za borbu protiv džihadističkih skupina. Umjesto toga, okrenuli su se Rusiji, nabavljajući tamo oružje i dovodeći vojno osoblje. Vojne hunte također cijene što Moskva ne vrši pritisak na njih da održe izbore ili uspostave demokratsku vlast.

„Vidjeli smo kako Al-Kaida u Maliju slavi događaje u Siriji, gledajući ih kao priliku za dalje podrivanje suradnje između Rusije i Malija“, izjavila je Ochieng za BBC.

Prema njezinim riječima, Burkina Faso i Niger također će možda morati čekati puno dulje na dodatno raspoređivanje trupa ili paravojnih formacija. Izbacili su zapadne snage i očekuju veću podršku Rusije. „Te dvije zemlje su potencijalno u opasnosti. Morat će početi obučavati lokalne snage ili tražiti druge načine za izgradnju otpornosti“, istaknula je Ochieng.

Traženje zamjenskih lokacija

Povlačenje iz Sirije otvara pitanje alternativnih lokacija. Čini se da je Sudan spreman omogućiti Rusiji izgradnju vojne baze u Port Sudanu, čime bi Rusija dobila pristup Crvenom moru. Međutim, zemlja se suočava s pobunama koje povećavaju političku nestabilnost, a loša infrastruktura otežava dosezanje Malija, navode stručnjaci.

Hager Ali, politolog i istraživač na Njemačkom institutu za globalne i regionalne studije (GIGA), naglašava da sukob u Sudanu igra važnu ulogu za Rusiju. Moskva financira svoje aktivnosti, uključujući rat u Ukrajini, pristupom sudanskom zlatu te opskrbom oružjem Sudanskih oružanih snaga i paravojnih formacija RSF. „Podupiranje rata u Sudanu pomaže Moskvi da svoju ekonomiju učini neovisnom o dolaru i oslabi međunarodne sankcije“, rekao je Ali za DW.

Pristup resursima i konkurencija na kontinentu

Rusija dobiva pristup vrijednim prirodnim resursima u brojnim afričkim zemljama. Ruski borci, od kojih su mnogi bivši Wagnerovi plaćenici, preuzeli su kontrolu nad strateški važnim rudnikom zlata Intahaka u sjevernom Maliju, oko kojeg su se dugo sukobljavale različite naoružane skupine. U Nigeru Rusija aktivno traži koncesije za uranij, nastojeći smanjiti francuski utjecaj na te ključne resurse.
Rusija pokušava potisnuti zapadnu dominaciju nad afričkim rudnim i energetskim resursima, pozicionirajući se kao ključni igrač u globalnoj konkurenciji.

Libija kao logistička baza

Energetski bogata Libija, podijeljena između UN-ove priznate vlade u Tripoliju i rivalske administracije generala Haftara na istoku, mogla bi igrati ključnu ulogu. Ograničeni kapaciteti libijske države olakšavaju provođenje plaćeničkih aktivnosti.
Beverly Ochieng naglašava da Rusija kroz Libiju dobiva pristup Sahelu. „Rusija potiče rat u Libiji preko Haftara, krijumčareći oružje i zlato“, dodaje ona.

Međutim, Ulf Laessing, direktor programa Sahel u Zakladi Konrad Adenauer, ističe da bi opskrba vojnih baza iz Libije bila znatno skuplja i logistički kompliciranija.

Laessing ne vjeruje da će Rusija uspjeti proširiti prisutnost u Africi zbog logističkih i političkih ograničenja, iako će uložiti napore da održi baze u Maliju i Srednjoafričkoj Republici.