Uzroci i posljedice kape sa slovom „U“

Jednostavna crna kapa ne bi bila vrijedna spomena da s prednje strane nema prišiveno slovo „U“ i da to „U“ u Hrvatskoj ne znači sve što znači. Čak ni o takvoj kapi ne bi se mnogo raspravljalo da prije dvadesetak godina nije stajala na glavi Zlatka Hasanbegovića, tada mlađahnog zagrebačkog studenta povijesti, a danas hrvatskog ministra kulture. Prizor ovjekovječen fotografijom objavljen je devedesetih u opskurnom glasilu „Nezavisna Država Hrvatska“ gdje je Hasanbegović u nekoliko pamfletskih članaka ustaše nazivao herojima, mučenicima i šehidima.

Skandal ili pretjerivanje?

Za lijevo-liberalni dio hrvatske javnosti je ministar Hasanbegović i prije otkrivanja ove epizode vrijedio kao povjesničar koji naginje relativizaciji ustaških zločina i antifašističkog naslijeđa socijalističke Jugoslavije te samim tim i Hrvatske. Njegovo imenovanje na dužnost ministra tumačilo se kao signal da je konzervativni HDZ i na polju kulture krenuo u konačni obračun s onima koji nisu propisno nacionalno osviješteni. „Hasanbegović je naprosto poruka“, kaže povjesničar i kolumnist Dragan Markovina u razgovoru za DW. „On je imenovan na tu dužnost isključivo zato što se znalo kakvi su njegovi stavovi. HDZ pokušava do kraja razgraditi bilo kakvo pozitivno vrednovanje socijalističkog razdoblja. U tom smislu žele uniformirano mišljenje u kulturi, intelektualnom i javnom radu.“

Sam Hasanbegović je najprije tvrdio da je objavljena fotografija fotomontaža, ali je već u sljedećem obraćanju javnosti odustao od takve verzije. Umjesto toga je optužio svoje kritičare: „Koristiti selektivno potpuno periferne izjave izvađene iz konteksta prije više od 20 godina, iz mog mladalačkog i studentskog razdoblja, predstavlja najobičniju političku manipulaciju“, rekao je Hasanbegović. Dodao je da vlada i stranka kojima pripada, kao i on osobno, stoje na temeljima demokracije i antifašizma.

Malo je reći da kritičari ovakvo objašnjenje smatraju jeftinim pokušajem zataškavanja stvari. Brojni intelektualci govore o tendencijama sličnima onima u Poljskoj, o jurišu u prošlost, o građanskom ratu ideologija. Sve su to pretjerivanja, smatra Ivo Banac, bivši političar i profesor povijesti na američkom Yaleu. „U Hrvatskoj imate jedan organizirani lobi koji želi maknuti ministra iz vlade i nema toga što bi on mogao učiniti da ih zadovolji. Ovo naravno nema nikakve veze s njegovim stavovima od prije 20 godina, nego sa činjenicom da se pokušava destabilizacija vlade, da se provociraju sukobi unutar vladajuće koalicije i novi izbori na kojima bi se SDP vratio na vlast“, kaže Banac za DW.

Borba za medije

Teza koju zastupa Banac raširena je među konzervativnim analitičarima. Prema njoj je bivša socijaldemokratska vlada uvela financiranje takozvanih neprofitnih medija i tako stvorila hordu kritičara HDZ-a. Bančeva teorija dalje kaže da se ta medijska i intelektualna scena sada obrušava na Hasanbegovića upravo jer je najavio ukidanje subvencija za neprofitne medije. „Neprofitni mediji u 95 odsto slučajeva predstavljaju krajnju izvanparlamentarnu ljevicu, koja je između ostalog kritizirala i sam SDP. Ali financiranjem te skupine je SDP sebi proširio prostor djelovanja na ljevici i usmjerio tu grupaciju ka napadima na ondašnju opoziciju, a današnju vlast.“

Dragan Markovina, koji i sam piše za jedan neprofitni portal, tu je sasvim drugačijeg gledišta. „U pitanju su ljudi koji su ostajući bez posla pokretali male neprofitne portale i pisali odlične stvari koje dobar dio masovnih medija nije mogao. Kao takvi su strahovito živcirali klerikalnu i nacionalističku desnicu.“ Markovina dodaje da ukidanje financiranja neće predstavljati nikakvu značajnu uštedu za proračun Hrvatske. Uostalom, radi se o ukupno nešto manje od 600.000 eura godišnje, dok istovremeno masovni komercijalni mediji dobivaju čitavih 20 milijuna eura, ukoliko se uračuna i oprost PDV-a.

Pikantna je igra slučaja da je spornu fotografiju ministra otkrio i objavio tjednik Novosti koji izdaje Srpsko nacionalno veće u Hrvatskoj. Brzo se onda povela hajka protiv tih novina i njihovog izdavača Milorada Pupovca, koji se u pismu predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović požalio na sve jači govor mržnje kojem su izložene nacionalne, političke i druge manjine u Hrvatskoj. Dobio je odgovor predsjednice u kojem se ona od takvih izljeva mržnje elegantno ograđuje, ali i ukazuje da tjednik Novosti vrijeđa nacionalna osjećanja Hrvata.

„Novostima se već nekoliko puta zamjera što se bave temama od većinskog interesa, što se dakle ponašaju kao ravnopravni medij u Republici Hrvatskoj, umjesto da funkcioniraju onako kako nacionalisti misle da treba funkcionirati manjinski medij“, kaže Dragan Markovina. „Činjenica je da Novosti jesu tjednik Srpskog nacionalnog veća, ali je isto tako činjenica da su dobar dio autora pa i sam glavni urednik etnički Hrvati – ako je to uopće bitno – i ljudi koji su vrhunski novinari. Onda ne treba čuditi da su se ponašali novinarski.“

Ivo Banac – ranije i sam uvjereni ljevičar – s druge strane ukazuje na ono što naziva sustavnim tendencijama u spomenutom tjedniku: „Pogledajte recimo posljednjih tridesetak brojeva. Vidjet ćete jasnu, na prvi pogled antifašističku crtu, a zapravo je riječ o rehabilitaciji bivšeg režima. Zatim na širem međunarodnom planu imate zagovaranje krajnjih lijevih opcija, koje su protuparlamentarne i idu prema revolucionarnom prevratu. Među sugovornicima Novosti imate neke od najpoznatijih lijevih ekstremista u Europi. Ja sam protiv etiketiranja, ali sam zato da se otvoreno govori o fenomenima koji su realni.“

Reforme u zapećku

Tako aktualna rasprava u Hrvatskoj ide u svim pravcima: raspravlja se o ustašama, partizanima i četnicima, domoljubima, braniteljima i petoj koloni, medijskim slobodama, umjetnosti i satiri. Ali je u pozadini uvijek i stranačka politika. Jedno od objašnjenja nudi ishod zadnjih parlamentarnih izbora kojima je praktično prvi put od neovisnosti Hrvatske slomljen de facto dvostranački sustav. Kao odlučujući jezičac na vagi tako se između SDP-a i HDZ-a ugnijezdio Most, šarena lista uglavnom popularnih lokalnih političara. Poslije mukotrpnih pregovora, HDZ je uspio privoljeti Most na desnu stranu i to obećanjem da će vlada biti više stručna, a manje stranačka.

Rješenje bi trebao biti Tihomir Orešković. Bilo je nešto banalne šale na račun njegovog nesigurnog baratanja hrvatskim jezikom, no novom premijeru nitko ne može poreći stručnost. Unatoč tome, Markovina vjeruje da u ovoj vladi ništa od stručne ili reformske politike neće biti. „U ovdašnjoj stranačkoj politici se premijer mora osjećati kao padobranac koji je pao s Marsa“, kaže ovaj povjesničar. Oreškovića naziva „smokvinim listom“ koji treba pretvoriti vladu u stručnu. Ali, dodaje Markovina, glavni problem je to što šef HDZ-a Tomislav Karamarko „sa svojom političkom imaginacijom ne može vidjeti dalje od obračuna s utvarama jugokomunizma“.

Kad smo već kod obračuna, Zlatko Hasanbegović je drugi sporni ministar. Prvi, ministar branitelja Mijo Crnoja, već je morao podnijeti ostavku zbog čega je po društvenim mrežama podrugljivo prozvan šestodnevnim ministrom. Doduše, nije Crnoja otišao zbog prijedloga da se uvede registar „izdajnika nacionalnih interesa“ nego zbog navodno mutnih poslova s kreditima i zemljištem koje su otkrili mediji. Plejadi originalnih istupa pridružio se i ministar znanosti i obrazovanja Predrag Šustar iskazom da je „najvjerojatnije“ Bog stvorio svijet.

Ivo Banac upozorava da su ideološki sukobi, ma koliko žestoki, u središtu interesa „pojedinih interesnih skupina“, ali da bi, što se ukupnog društva tiče, trebali ostati na marginama. „Vlada mora potisnuti sve te priče i koncentrirati se na gospodarsku reformu. To se do sada nije dogodilo. Oni imaju ne više od tri do četiri mjeseca da učine nešto što bi radikalno promijenilo klimu. Ako se to ne dogodi brzo, moglo bi doći do krize vlade i eventualno izvanrednih izbora.“