Krajnje je vrijeme!
Kada diplomati kažu: „rasprava je bila kontroverzna“, onda je jasno da su se sudionici toliko svađali da su se tresli i zidovi. Sastanak ministara vanjskih poslova zemalja članica Europske unije u Luxembourgu u subotu (5.9.) je jednostavno bilo još jedno gubljenje vremena. Crte bojišnice između istočnih i zapadnih zemalja članica EU-a su sada jasne: Češka, Poljska i druge istočnoevropske zemlje otvoreno odbijaju zahtjev Njemačke i Francuske o obaveznoj kvoti raspodjele izbjeglica.
Umjesto toga, ove zemlje tvrde da bi Europa morala sve uraditi na polju bolje zaštite svoje vanjske granice kako više ne bi dolazilo toliko mnogo izbjeglica. Njihovi prioriteti su na unutarnjoj politici: u nekoliko zemalja su uskoro izbori, stanovništvo u pojedinim zemljama navodno odbija prihvat izbjeglica, privreda slabi – čak se argumentira i Ukrajincima koji su također u bijegu. Postoji čitav niz izgovora. No najgori među njima je goli nacionalizam Mađarske vlade i što je još gore, ona i pojedini simpatizeri iz arhiva vade stari „sukob civilizacija“ između kršćana i muslimana.
Nije valjda da smo se vratili u 16. stoljeće i borbu Europe protiv Turaka pred Bečom ili da se ponovo vraća ideologija europskog fašizma iz novije prošlosti? Kada je riječ o mađarskom premijeru i njegovom zaklinjanju u „kršćansku Europu“, onda se posebno moramo zahvaliti izjavi ministra vanjskih poslova Luxembourga, Jeana Asselborna, koji je rekao: „Ako je Viktor Orban kršćanin, onda je kršćanin i Kim II Sung“.
Europa mora djelovati umjesto samo pričati
Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je u Luxembourgu još jednom naveo dilemu u kojoj se nalazi EU: ako zatvorimo granice, onda izdajemo europske vrijednosti. Ako se odreknemo upravljati migracijom onda gubimo povjerenje građana. Sasvim je jasno da zajedničko europsko rješenje problema mora uzeti u obzir oba aspekta. Sada je zatraženo održavanje novog sastanka ministara vanjskih poslova i za četiri tjedna samita šefova vlada, a sve s ciljem brzog donošenja odluke. Članice EU rade ono što najbolje znaju: organiziraju sastanke.
Ali slike mrtve djece na plažama, kamiona krijumčara u kojim umiru ljudi, mase koje pješače autocestama, izbjeglica koje se penju preko ograda ili na vlakove dok su još u vožnji ili izbjeglica na grčkim otocima koje danima na suncu čekaju pomoć - te slike još jasnije pokazuju što nam je potrebno, a to je direktno i konkretno djelovanje, a ne i dalje tjednima ili mjesecima samo pričati.
Naravno da se istodobno treba razgovarati i o dugoročnom rješenju problema, ali Europa konačno treba i odmah pomoći: za dva mjeseca počinje hladnije godišnje doba. Do tada šatorska naselja moraju biti pretvorena u smještaje u kojima se može normalno stanovati i zimi. Također je potrebno organizirati zbrinjavanje pridošlica, njihova opskrba hranom i ostalim potrebnim sredstvima. Također je potrebno izgraditi smještajne kapacitete. Potrebne su pokretne kuhanje, prevoditelji, liječnici, graničari, socijalni radnici i drugo stručno osoblje koje je potrebno sakupiti. Imamo humanitarne organizacije, vojnike i stručnjake za pomoć u katastrofama koji se mogu angažirati i u organizacijski slabijim zemljama kao što su Grčka i Makedonija. To su praktični i neposredni zadaci koje sada treba riješiti. Europska komisija u Bruxellesu i vlade u Berlinu, Parizu i Rimu sada moraju pokazati svoju funkcionalnost i do zime spriječiti veliku humanitarnu katastrofu.
Uzroci za bijeg su politička realnost
Rečenica „moramo savladati uzroke zbog kojih ljudi napuštaju svoje domovine“ u međuvremenu spada u standardni repertoar svih sastanaka EU i dio je svih prijedloga rješenja. To je jednostavno mazanje očiju i treba biti prekriženo jer takve tvrdnje jednostavno postaju cinične. Tko će okončati građanski rat u Siriji? Tko će protjerati teroriste „Islamske države“ iz Iraka? Tko će okončati brutalnu diktaturu u Eritreji? Je li moguć mir u Sudanu i stabilan politički poredak u Afganistanu? Iz tih mjesta ovih dana dolaze mase izbjeglica.
U prošlosti je bilo nekoliko propuštenih prilika, ali među europskim vladama sada nema dobrovoljaca koji bi se angažirali na rješavanju akutnih konflikta. Prestanite raditi tako kao da su rješivi razlozi za najveći val izbjeglica od Drugog svjetskog rata. Nema alternative: mi ne možemo ništa drugo osim da iskoristimo sve raspoložive snage kako bi izišli na kraj s tim valom.