"Ušutkajmo glasonoše loših vijesti"

Michel Barnier, povjerenik za zajedničko tržište Europske unije, ne želi ići tako daleko tvrdeći kako su agencije poput Standard & Poor's, Moody's ili Fitch Sinn krive za nevolje u kojima su se našle Grčka, Portugal ili Irska. Ali svakako stoji i činjenica kako zemljama, koje jesu u nevoljama, nimalo ne pomažu ocjene da je tamo loše i da će biti još gore.

Jer pokazalo se da će onda sigurno biti gore - naravno da će nakon toga svi požuriti riješiti se takvih vrijednosnica što će izazvati pad vrijednosti i na koncu, još veću krizu. Isto tako ne pomaže niti na brodu u oluji vrištati kako je sve izgubljeno i kako će se svi putnici udaviti - jer je tek onda vjerojatno kako će se to doista i dogoditi.

"Privremena" zabrana ocjene

Zato se u komisiji raspravlja o prijedlogu da se privremeno zabrani objavljivanje procjene kreditne sposobnosti obveznica onih država koje primaju ili pregovaraju o primitku pomoći Međunarodnog monetarnog fonda ili Europske unije. Barnier tom konkretnom kriteriju dodaje i jedan mnogo rastezljiviji: ako bi objavljivanje (lošijeg) rejtinga ugrozilo stabilnost europskog financijskog sustava znači da bi se od agencija tražilo da "drže jezik za zubima" i kad je riječ na primjer o (Barnierovoj) Francuskoj, Italiji - i na koncu i o Njemačkoj.

Europska komisija namjerava ulogu svojevrsnog "cenzora loših vijesti" povjeriti Europskoj agenciji za nadzor prometa vrijednosnicama ESMA. Ubuduće bi tako sve agencije za procjenu ulaganja - uključujući i one koje imaju sjedište izvan Europske unije, morale dobiti certifikat od ESMA-e. To znači da će samo tako njihova procjena uopće vrijediti u Europskoj uniji, ali Komisija smatra i da je to najbolji način da agencije za rejting prisili na suradnju.

Gubljenje povjerenja na financijskom tržištu

Jer u Bruxellesu su uvjereni kako niti velike agencije za procjenu ulaganja neće htjeti upustiti se u otvoreni sukob s Europskom unijom i kako će ovakva "privremena" zabrana biti prihvaćena i kod investitora u čitavom svijetu. Takvo mišljenje nipošto ne dijele svi, niti u svijetu financija, niti među političarima. Posve je očito da će svaka zemlja o kojoj će se zabraniti izdavati procjenu, automatski izgubiti baš svako povjerenje financijskog tržišta. Zato njemački zastupnik kršćanskih demokrata Werner Langen traži da se onda dosljedno provede ta ideja - i zabrani procjena državnih obveznica baš svih zemalja.

S druge strane, mnogi ukazuju kako takvi prijedlozi zvuče kao da su došli iz Staljinovog Sovjetskog Saveza: procjene agencija doduše jesu kombinacija "objektivnih", dakle aktualnih gospodarskih pokazatelja i "subjektivne" procjene stručnjaka o daljnjem razvoju u pojedinom poduzeću, koncernu - ili državi. Ali takve procjene su instrument tržišta, dakle onih koji kupuju, prodaju - pa onda i špekuliraju s vrijednosnicama, a ne političara.

Kako do manje izmišljotina?

Povrh toga, upravo ovaj "veliki trojac" među agencijama za procjenu ulaganja je jedini ovlašten da izdaje procjenu papira kojima se želi trgovati na tržištu Sjedinjenih Američkih Država - bile to dionice Siemensa ili državne obveznice Togoa. I tamo su te agencije imale problema sa svojim procjenama američkih tvrtki pa tako dobro paze da svoja izvješća zovu "mišljenjima" - čiju slobodu jamči Ustav.

Jer takve agencije su i nastale kako bi se spriječilo "pisanje bajki i basni" u poslovnim izvješćima kompanija - što je bila uobičajena praksa na Wall Streetu još do u kasno doba 19. stoljeća. Toga je svjesna i Europska komisija pa se tako mora priznati kako u postojećem prijedlogu iz Bruxellesa ne piše samo o "flasteru na usta" agencijama, nego i o strožem nadzoru svih subjekata na tržištu kapitala.

Autor: A. Šubić

Odg. urednik: Anto Janković