Vatrometu se u Njemačkoj crno piše

Jedva da itko još zna, zašto Nijemci ispraćaju Staru i dočekuju Novu godinu uz vatromet i eksplozije. U nekim kulturama je to povezano s vjerovanjem kako će se bukom otjerati nesreća i zima. Nijemci o tome ne razmišljaju, ali svakako za doček mora biti spreman i pjenušac i dovoljna količina nečega što će raditi i mnogo veći „bum" od čepa pjenušca. Tu se ne štedi: prema informacijama pirotehničke industrije su prošle godine oni ostvarili promet od 133 milijuna eura.

Zapravo, u Njemačkoj jest zabranjena prodaja pirotehničkih sredstava, ali je ona dozvoljena u samo nekoliko dana uoči Nove godine. U mnogim gradovima svijeta se Nova godina dočekuje uz vatromet, ali u Parizu ili Dublinu njega priređuje sama gradska uprava. To nije niti jeftina zabava. A čak i ako neki njemački grad također organizira vatromet, to nipošto ne znači da se neće pucati i „privatno", po ulicama i dvorištima.

Sad je bilo dosta straha i eksplozija...

Isto tako tradicionalno, taj novogodišnji vatromet je trn u oku mnogima: zaštitari okoliša neumorno upozoravaju kako on bespotrebno opterećuje okoliš, ljubitelji životinja podsjećaju kako to plaši i domaće i divlje životinje. Policija, vatrogasci i hitna pomoć se također svake godine moraju brinuti za žrtve takvog vatrometa ili nastalu štetu. Pogotovo nakon eksplozija petardi i raketa iz kućne radinosti ili prokrijumčarenih iz inozemstva: čini se kako nema malo Nijemaca kojima je doista cilj u novogodišnjoj noći izazvati eksploziju usporedivu s nuklearnom gljivom...

No ta „zabava" doista nije bezopasna: osobito kad se ljudi okupe da dočekaju Novu na javnim prostorima lako se može dogoditi da vam doleti petarda pod noge ili vam na glavu padne ostatak od rakete vatrometa. Prvi gradovi u Njemačkoj su već zabranili vatromet u određenim četvrtima, neki već i potpuno – barem one naprave koje rade malo veći „bum".

Na primjer Aachen, grad na tromeđi s Nizozemskom i Belgijom. On je ove godine prvi put zabranio rakete i sredstava koja se penju više od dva metra nad zemljom. „Želimo zaštititi naše povijesne zgrade. Prije devet godina je novogodišnja raketa izazvala požar u jednoj našoj crkvi u kojem je jako oštećen i oltar crkve", objašnjava Linda Plesch iz gradske uprave Aachena. Jer to je grad u čijem je starom središtu prepuno drevnih zgrada i znamenitosti, katedrala Karla Velikog je tek jedna od njih.

Nijemci zapravo ne vole vatromet

U Parizu se sve više okreću modernijim vizualnim efektima od prastare rakete vatrometa: priređuje se predstava s laserima i reflektorima, samim građanima je zabranjeno pucati bilo što drugo osim čepa šampanjca. U New Yorku i drugim gradovima Sjedinjenih Država, vatromet u novogodišnjoj noći nije glavna atrakcija – makar tu treba dodati kako je vatromet tamo ionako tradicionalno povezan s proslavom Dana neovisnosti kad i tamo izgleda kao na bojišnici.

Zapravo, Nijemci izgleda da ne vole vatromet. Prema nedavnom ispitivanju platforme YouGov i po zahtjevu njemačkih medija, čak troje od četvero upitanih zagovara ograničavanje vatrometa za Novu godinu, trećina upitanih bi to najradije smjesta potpuno zabranila. Tu su žene osobito stroge: 80% njih zagovara zabranu privatnih vatrometa, kod muškaraca je to 69%.

Vatromet je pošast protiv kojeg već dugo bitku vodi i organizacija Deutsche Umwelthilfe (DUH): poznata prije svega svojim "križarskim" pohodom protiv dizelaša, DUH objavljuje upravo stravične proračune koliko vatromet zagađuje okoliš. Tako tvrdi kako u samo nekoliko sati oko nove godine u zrak bude ispaljeno oko 5.000 tona opasne sitne prašine, što je čitavih 16% onoga što uzrokuje gradski promet u čitavoj godini.

Zaštita okoliša važnija od baš svega?

Makar je podatak koji rado koriste i drugi zaštitari okoliša, prije će biti da je to prilično „kreativna" računica DUH-a: grad Aachen je prije svoje zabrane poslao stručnjake da izmjere količinu prašine u novogodišnjoj noći. Linda Plesch nam priznaje kako prašina nije imala nikakvu ulogu u odluci o ograničenju vatrometa jer je dodatno zagađenje „bilo toliko sićušno da se jedva moglo izmjeriti".

Zaštitari okoliša također ističu kako je već mnogo njemačkih gradova djelomično ili potpuno zabranilo vatromet, a posebno hvale i zabranu koja vrijedi na otocima Föhru, Amrumu i Syltu. Mada angažirani mediji prenose te pohvale zaštitara, zaboravlja se spomenuti kako su to redom otoci izloženi u Sjevernom moru: raketa na pučini u pomorskom prometu znači opasnost i poziv u pomoć kojem se brodovi čak moraju odazvati. Zato se i vatromet tamo ne shvaća olako.

No opći trend ipak ide u smjeru, kako organizacija DUH to zove, Silvestrova 2.0, dakle bez vatrometa. Čak su i neki trgovački lanci samoinicijativno ove godine prestali prodavati pirotehnička sredstva uoči Nove godine. Među njima je i lanac građevinske opreme Hornbach, ali i neki poslovođe trgovačkih lanaca Rewe i Edeka jednostavno nisu željele naručiti takve stvari. „Odustajemo od prometa koji bismo ostvarili i ne znamo kako će reagirati kupci", priznaje Christoph Windges koji vodi jednu veliku samoposlugu lanca Edeka. Ali zaštita okoliša i ljubav prema životinjama je također trend, tako da će time možda osvojiti i simpatije nekih mušterija.

Ipak, raketa i petardi još uvijek ima posvuda na prodaju i daleko je od toga da vlada nestašica. Neki roditelj će možda ove godine čvrsto odlučiti kako neće kupiti baš niti jednu raketu i petardu. To onda još samo treba objasniti mališanima kad u novogodišnjoj noći pitaju, zašto baš sva djeca u susjedstvu imaju svoj vatromet, a samo oni nemaju ništa.

Jer običaji se teško mijenjaju. Povrh toga, tko će misliti na zabrane i zakone u „najluđoj noći"?