Velika očekivanja i sićušna nada

Uoči sastanka ministara vanjskih poslova u Ženevi gdje se želi postići političko rješenje krize u Ukrajini, jedva da tko gaji nadu u skoro rješenje. Moskva uporno tvrdi kako ne sudjeluje u incidentima i zauzimanju upravnih zgrada na istoku Ukrajine, mada to već daleko prelazi razmjere "incidenta".

Kijev tvrdi kako je i noćas izveden napad na ukrajinske vojnike na jugoistoku zemlje u Mariupolu u kojem je sudjelovalo 300 napadača. Troje je ubijeno, a trinaest ih je ranjeno.

S druge strane, raste zabrinutost među članicama NATO-a na istoku Europe, tako da je odlučeno slanje pojačanja. Najglasnije su bile Baltičke zemlje, Litva, Letonija i Estonija, ali zabrinute su i Poljska i Rumunjska. U tom pojačanju sudjeluje i njemačka vojska koja saveznicima šalje jedan svoj ratni brod i šest borbenih zrakoplova.

Zašto je važan istok Ukrajine?

Već u čitavom nizu gradova na istoku Ukrajine su naoružane osobe okupirale policijske postaje i čak gradske vijećnice. U Donbasu, istočnoj regiji bogatoj ugljenom, kuca industrijsko srce Ukrajine. Ali mnogi na zapadu uopće ne znaju, koliko je Donbas važan za Kijev – i u čemu je njegov značaj za Moskvu?

„Donbas je srce Ukrajine“, može se pročitati na periferiji Donjecka u istočnoj Ukrajini. Iz ekonomske perspektive to je sigurno opravdano: ugljenokop, koji se prostire sve do ruskog teritorija, četvrti je po veličini u Europi. Rezerve ugljena su procijenjene na oko 10 milijardi tona. Regija oko grada Donjecka čini samo pet posto ukrajinskog teritorija, tu živi deset posto stanovništva – ali se stvara 20 posto bruto domaćeg proizvoda i oko četvrtine izvoza Ukrajine. U ostatku zemlje dominira poljoprivreda.

Ugljen iz Donbasa nije konkurentan

Nemiri u istočnim dijelovima Ukrajine su to, po površini beznačajno područje, odjednom smjestili u središte svjetske pozornosti. Ako je vjerovati guverneru regije Donjeck Serhiju Taruti, ova regija nema ni ekonomskog značaja: nekada se govorilo da Ukrajina hrani cijeli Sovjetski Savez. Danas se slično kaže da Donbas hrani Ukrajinu. „Ali, ako pogledamo statistike, možemo vidjeti da je Donbas subvencionirana regija.“ Evald Bolke, direktor Centra Bertold Beic u Berlinu, slaže se s guvernerom, kada je riječ o ugljenokopu Donbas. „Od osamdesetih je neprofitabilan, skup i umjetno se održava na životu samo iz socijalnih razloga.“

Ipak, postoji opravdana zabrinutost da bi Rusija mogla imati za cilj aneksiju istočne Ukrajine, kao Krim. Za razliku od Krimskog poluotoka, ovdje velika većina ljudi ne osjeća pripadnost Rusiji – i samo oko četvrtine su etnički Rusi. „U biti, to je vrlo mješovito stanovništvo“, kaže Bolke. „I do početka ove godine jedva da je neko razmišljao o tome, da se orijentira prema Rusiji. Sada, međutim, Kijev i Moskva vode pravi propagandni rat. Ljudima je teško doći do nepristranih informacija, mnogi su upućeni na glasine i sve su više nepovjerljivi prema vlasti u Kijevu.“

Mit o zemlji Kozaka

Ali zašto je uopće Moskva zainteresirana za Istočnu Ukrajinu, imajući u vidu ovo nejasno raspoloženje? Čisto ekonomski, aneksija baš i nije isplativa. „Rusija bi trebala biti sretna što ne mora ona umjesto Ukrajine subvencionirati regiju“, kaže Bolke. Mnogo važnije od pragmatične koristi je nešto sasvim drugo: U Moskvi je ponovo oživjela želja da se uspostavi ruska imperija. Donbas, nekada centar sovjetske teške industrije, ima pri tom simboličnu ulogu: „To su drevne kozačke regije koje su vjekovima bile agrarne i koje su industrijalizirane tek pod Staljinom.“

Ipak, ima i opipljivih razloga: brojne firme u istočnoj Ukrajini izvoze važne sirovine i proizvode u Rusiju – naročito za ruske svemirsku i obrambenu industriju. Zbog toga je vijest, koja na Zapadu nije imala veliki odjek, zapravo bila vrlo eksplozivna: krajem ožujka, prijelazna vlada u Kijevu je priopćila da će prekinuti vojnu suradnju s Rusijom! Zamjenik ruskog premijera Dmitrij Rogozin odmah je reagirao: Rusija mora postati mnogo nezavisnija od vanjske tehnologije i zaliha.

Ali to možda neće biti tako lako: dvanaest vrsta ruskih interkontinentalnih balističkih raketa se proizvodi u istočnom ukrajinskom Dnjepropetrovsku, uključujući rezervne dijelove i održavanje. U Donbasu se proizvodi specijalni čelik za ruske tenkove, a većina ruskih borbenih helikoptera leti uz pomoć motora iz Saporišja.

Tko je o kome ovisan?

Mnogo više, međutim, istočno-ukrajinske tvrtke ovise o potražnji Rusije jer su proizvodi – sistemi i oprema – specijalno napravljeni za rusko tržište, i ne mogu se tako lako prodati na druga tržišta. Čak i ako dijelovi industrije ovise o subvenciji, izvoz iz istočne Ukrajine je važan izvor prihoda za Kijev, tim više što je zemlja na rubu bankrota. „Ako se tamo razvije separatistički pokret, Kijev će na tržištima kapitala totalno propasti, zbog prevelikog rizika“, kaže ekspert za Ukrajinu Evald Bolke.

On međutim ne vjeruje u ideju da se istočnoj Ukrajini odobri veća autonomija, da bi se taj dio zemlje smirio. U trenutno nestabilnoj situaciji Ukrajina može opstati samo kao jako centralizirana država. „Bilo koja vrsta federalizacije dovela bi zemlju do raspada – u ekstremnom slučaju cijela Ukrajina bi mogla propasti .“