Venezuela: i vojnici masovno bježe
27. kolovoza 2018
"Ako se vratim u Venezuelu, morat ću na deset godina u zatvor." Jackssel Mujica ima dobre razloge da svojoj domovini okrene leđa. Taj bivši pripadnik Nacionalne garde je pobjegao. Kao dezerteru mu prijete velike kazne zatvora. "Nisam više mogao podnijeti zapovijedi", priča taj 28-godišnjak. Bilo mu je zapovjeđeno da uguši prosvjede u zemlji, često uz korištenje nasilja i suzavca. "Ali, među tim ljudima je bilo članova obitelji i prijatelja... i svi oni su prosvjedovali, jer gladuju."
Prose u egzilu
Jackssel Mujica nastoji iz inozemstva pomoći svojoj obitelji i prijateljima. Gotovo svakodnevno iz Kolumbije šalje deset tisuća pesosa. Iako s tim iznosom u Kolumbiji jedva može platiti jedno jelo, tih preračunato tri američka dolara odgovaraju prehrambenim potrebama čitave jedne obitelji u Venezueli. Taj bivši vojnik, međutim, ne može pronaći posao. Već šest mjeseci Mujica živi u kolumbijskom gradu Ipiales na jugozapadu Kolumbije, samo pet kilometara udaljeno od granice prema Ekvadoru. Ovdje on prosi na rubu ceste, držeći jedan natpis i objašnjavajući prolaznicima i vozačicama i vozačima svoje teško stanje. Sa svojim rođakom Yironom i drugim zemljacima on tako uspijeva preživjeti. Pet do šest dolara svaki od njih mora prikupiti kako bi mogao platiti smještaj i hranu.
Preopterećena Kolumbija
I do četiri tisuće Venezuelanaca su u proteklih mjeseci prešli granicu iz Kolumbije u Ekvador. Većina njih napušta svoju domovinu zbog toga što tamo moraju gladovati. Mnogi pokušavaju također pomoći svojim obiteljima tako što šalju novac iz inozemstva. Većina njih je htjela dalje u smjeru juga, prema Peruu ili Čileu. No, otkad je Ekvador ograničio prolaz, mnogi su ostali nasukani u Kolumbiji. Većina njih nema putovnicu te zbog toga ne mogu legalno otputovati u susjednu zemlju. Kolumbija ih, doduše, prima, ali se ne osjećaju doista dobrodošli.
"Mnogi nas tretiraju poput smeća", kaže Álvaro Terán. U gradskom središtu Ipialesa taj bivši odvjetnik prodaje kavu u jednoj termosici i venezuelanske "arepas", tradicionalne jastučiće od tijesta. Kad priča o svojoj prošlosti, suze mu naviru na oči. "Imali smo sve: kuću na plaži, nove automobile, čak i brodić kako bismo mogli ići pecati ribu." Ništa od toga nije ostalo, dodaje. I njegov brat je dezertirao.
Álvaro Terán je također bio pripadnik venezuelanske vojske te je prije nekoliko godina pobjegao u Brazil, a otamo dalje u Kolumbiju. Sa suprugom i jednom kćerkom se tako našao u gradu Ipiales. Druga kćerka je još u Venezueli i upravo je dobila bebu. Ponovno se njegove oči napune suzama. "Za mjesec dana se vraćam kako bih vidio svoje unuče. Otići ću, pa bilo to posljednje u životu što ću učiniti", kaže ovaj Venezuelanac i pokušava zatim dalje prodati kavu prije no što se ohladi.